Nedjeljom u 2 - Slavoj Žižek
Interview · Nedjeljom u 2 | HRT ·
2007 · 0:59:08 · 8,893 words
ideologypsychoanalysishegel-dialecticscommunism-socialismfascism-populismecology-climatecapitalismcinema-art-culturehistorygeopolitics-warreligion-theologyliberalism-political-correctnessphilosophy-generaleveryday-life
A wide-ranging Croatian television interview ('Nedjeljom u dva') in which Žižek analyzes totalitarian regimes, Khmer Rouge, Stalinism, Nazism, as extremity revealing underlying historical structures, contrasting Stalinism's Enlightenment inheritance with Nazism's absence of any emancipatory normative core. He critiques Deep Ecology as ideological mystification, humanitarian capitalism (Gates, Soros) as integral to capitalist reproduction rather than mere hypocrisy, and the left-liberal rhetoric of emergency as the ruling discourse. The interview covers nationalism as false transgression and carnivalesque liberation (via Adorno and Nietzsche's active/passive nihilism), the Balkans as Europe's unconscious, Yugoslav self-management's paradoxical normative structure and its relation to the 1990s war, and the epistemological value of the partial gaze over the totalizing view.
every located moment in this recording, click one to read it
The ideas in it 21
in the order they first come up; click a row for what he does with the idea here
Žižek uses the term to characterize the Khmer Rouge's radical project: an attempt to begin from absolute zero, wiping out family structures, prior social identities, and all mediating institutions in an extreme anti-Oedipal, anti-patriarchal purge.
Despite its horrors, Stalinism remained within the tradition of Enlightenment reason, every prisoner still had access to universal human reason and could 'see their truth,' which is why confessions and birthday telegrams to Stalin were demanded even in the Gulag, whereas Nazi logic made such gestures structurally impossible.
as “Deep Ecology ideology”
The dominant New Age ecological perception posits a harmonious natural order disrupted by human excess and calls for a return to balance; Žižek diagnoses this as ideological mystification because nature itself is catastrophic (oil is the residue of a prehistoric mega-catastrophe), leaving no equilibrium to restore.
as “rhetoric of emergency”
Pseudo-radical discourse that confronts you with catastrophic statistics (children dying per sentence spoken, women raped per remark) to demand immediate action and suppress reflection; Žižek argues this is not subversive but is the dominant humanitarian-capitalist discourse itself (Soros, Gates).
The philanthropic dimension of contemporary capitalism (Gates, Soros) is not mere personal idiosyncrasy or hypocrisy but a constitutive element of capitalist reproduction, as Sloterdijk argues, charity is integral to the system rather than its correction; half the day earning, the other half giving back.
as “we are all Fukuyamaists in practice”
Even radical leftists today no longer question parliamentary democracy or capitalism as such in their practical commitments, implicitly accepting Fukuyama's end-of-history thesis however much they mock it rhetorically; Žižek names this the key symptom of contemporary leftist paralysis.
Real socialism possessed its own internal normative structure, utopian aspirations by which it condemned itself, such that even anti-communist dissidents like Havel used specifically socialist norms to critique the regime; unlike Nazism, which had no analogous 'Nazism with a human face' to demand after Röhm's purge.
A more dangerous form of nationalism than open particularism: French nationalism disguises itself as cosmopolitan universalism; Serbian expansionism presented itself as pan-Yugoslav universality while labeling Croats and Slovenes narrow particularists; Žižek says he fears this masked form far more than open chauvinism.
as “carnival nationalism”
Nationalism operates as a carnival, a space of mock transgression where one is 'free' to drink, fight, and act outside normal constraints, giving followers a sense of liberation rather than merely imposing discipline; Milošević's nationalist mobilization is the paradigm case.
Nationalism and fascism function not as repression or discipline but as carnivalesque license, a pseudo-liberation granting followers permission to transgress norms; Žižek cites Adorno's 1930s analysis of Nazism as exemplary of this structure, applying it to Milošević's nationalism.
Drawing on Nietzsche, Žižek maps the opposition onto contemporary life: liberal consumer society represents passive nihilism (comfortable withdrawal), while religious fundamentalism and suicide bombing represent active nihilism (violent self-assertion against the void); together they define the central conflict of the present.
Žižek's self-designation: not pessimistic about specific outcomes but convinced that contemporary global capitalism contains so many antagonisms that radical change, either catastrophic or emancipatory, is structurally inevitable within a generation; distinguished from paralysis by its diagnostic rather than affective character.
Capital is the 'real' today, a speculative abstraction (stock market, financial flows) whose movements determine the fate of people in the 'real world'; echoing Marx, Žižek argues capitalism is a profoundly idealist phenomenon, with speculative finance governing material lives.
In a Lacanian-Freudian register, Žižek argues that social reality is constituted as flight from what we encounter more directly in dreams and fantasies, it is not fantasy that conceals a hard reality but reality that shields us from the trauma encountered in fantasy; 'reality is for those who cannot bear dreams.'
Topics formerly unacceptable for public discourse, such as whether to torture terrorist suspects, have become socially acceptable for polite discussion ('salonfähig'); Žižek identifies this normalization, not the practice itself, as the true political scandal.
Following Mladen Dolar (paraphrasing Lacan), Žižek argues the Balkans are structured as Europe's unconscious, the space onto which Europe projects all that is repressed and excluded from its self-image, making the Balkans a site of European fantasy rather than mere primitive otherness.
A partial or fragmentary perspective can reveal more truth than a totalizing view; illustrated by Proust's telephone episode where hearing his mother's voice alone revealed her unadorned reality that full presence had concealed, and by the practice of writing about films without watching them.
as “narcissism of difference”
Yugoslav self-management socialism's central ideological gesture, insisting it was categorically different from Soviet-style real socialism, which Žižek connects paradoxically to the conditions that produced the violent dissolution of Yugoslavia in the 1990s.
as “civilization without a world”
Citing Badiou, Žižek argues capitalism is the first world civilization without a 'world' in Heidegger's sense, without a horizon of meaning or cognitive orientation, operating as a neutral machine beyond any particular form of life or shared symbolic universe.
Žižek invokes Hegel's concept to describe the unwritten background rules and norms that make a moral and legal order function; the Polish parliamentary proposal to crown Jesus Christ as king signals the breakdown of this implicit normative fabric.
Yugoslav self-management power was more insidious than explicit Soviet-style censorship because it refused to state its limits openly, instead demanding that citizens police themselves, 'in our self-managing society you set your own limits on freedom', making complicity invisible.
Stories he reaches for 5
Even in the darkest Gulag years, prisoners were assembled to sign a collective congratulatory telegram to Stalin on his birthday; paradoxically, no analogous spectacle makes sense in Nazism, you cannot imagine Auschwitz inmates signing a birthday telegram to Hitler, because Stalinism, unlike Nazism, retained the Enlightenment premise that everyone has access to universal reason.
“Even in the Gulag on Stalin's birthday all prisoners signed a telegram wishing him the best. In fascism such a spectacle is senseless — you cannot imagine all the Jews in Auschwitz assembled to sign a telegram to Hitler.”
Reading nostalgically through Marx-Engels correspondence, Žižek cites a letter where Marx, anxious that the Paris Commune might trigger a European revolution, writes to Engels: 'Not now, I haven't finished Capital yet, a little delay please'; Žižek calls this the Marxism he loves, as against the rhetoric of emergency.
“Marx full of anxiety writes to Engels: well what now — revolution? But I haven't finished Capital yet, a little delay please. That is the Marxism I love.”
To refute Deep Ecology's image of a harmonious nature, Žižek points out that the energy source driving modernity, oil, is itself the residue of an unimaginable catastrophe in Earth's prehistory; nature is not balanced equilibrium but inherently catastrophic, and we live off catastrophe.
“What is oil? Oil is the residue of some mega-unimaginable catastrophe on Earth. We live from catastrophe. There is no equilibrium to return to — we are radically condemned to freedom.”
In Swann's Way, the narrator hears his grandmother's voice through the telephone stripped of her bodily presence and is shocked to perceive her not as an enchanting figure but as an intrusive, unpleasant old woman; when he met her again in person he realized this was actually true, the partial medium revealed what full presence had concealed.
“Hearing only the voice through the phone, suddenly he felt — this is not the charming enchanting being but a horrible nagging old woman. And when he met her in person on that basis, he realized: that is what she actually is.”
Žižek endorses Tijanić's analysis that Milošević's nationalist mobilization functioned as a carnival: followers felt pseudo-liberation, permission to kill, drink, drive recklessly, rather than disciplinary subjection; Adorno had already analyzed Nazism in the 1930s as this same structure of false liberation rather than mere repression.
“The nationalist will not tell you: I live in an open society with no orientation so I flee into the nation. He will say: this regulated society has no freedom. Nationalist identification gives you a false freedom. That is the key moment.”
Works invoked 7
Capital book
Marx; cited in the anecdote about Marx's worried letter to Engels during the Paris Commune; exemplifies the Marxism Žižek endorses, theoretical work as priority over the rhetoric of immediate action.
Hegel; cited as historical precedent for Žižek's own wide-ranging philosophical method, criticized on publication for chaotically covering phrenology, Antigone, and the French Revolution in one work, just as Žižek is criticized for covering everything.
The Republic book
Plato; Žižek provocatively agrees with Plato's proposal to expel artists from the ideal state, invoked in connection with his stated general dislike of literature.
Children of Men film
Alfonso Cuarón, 2006; described as a 'negative utopia'; Žižek was personally invited by Cuarón to its premiere, used here as illustration of his engagement with serious contemporary cinema.
Marcel Proust; the telephone episode, narrator hears only his grandmother's voice and suddenly perceives her true, unadorned character, is deployed as the key illustration of the 'partial gaze' epistemology.
1968 Yugoslav film directed by Saša Petrović; Žižek cites its Roma refrain ('let it collapse, no great loss') with warmth, calling the title 'Wagnerian'; used to express his own ambivalent formula for optimism in catastrophe.
Problemi journal
Slovenian theoretical-philosophical journal; Žižek led its editorial board in the early 1980s; cited in the context of encountering Yugoslav self-management censorship's peculiar form, power that refused to name itself.
People invoked 41
Invited Žižek to the premiere of Children of Men; described as one of three Mexican directors forming a group with Iñárritu and del Toro.
Marcel Proust positive
Cited for the telephone episode in Swann's Way as the key illustration of the 'partial gaze' epistemology, the voice alone, stripped of bodily presence, revealed the grandmother's true nature that the full image had mystified.
Celebrity mentioned in the context of the Children of Men premiere; Žižek asked Iñárritu about her real character.
George Soros negative
Named alongside Gates as an exemplar of humanitarian capitalism, half the day accumulating, the other half redistributing; presented as instance of emergency rhetoric that is integral to, not corrective of, the system.
Pictures of Stalin and Lenin on Žižek's wall mentioned by the host; Žižek confirms they are there purely to provoke visitors. No substantive analytical use in this excerpt.
Theodor W. Adorno positive
Cited approvingly: Adorno's late-1930s analysis already showed that Nazism was not just repression and discipline but a false transgression, a pseudo-liberation, the key to Žižek's analysis of carnival nationalism and Milošević.
Aleksandar Tijanić positive
Serbian journalist/publicist; Žižek says he generally disagrees with him but endorses one specific excellent article analyzing Milošević's nationalism as functioning like a carnival of false liberation.
Jacques Lacan positive
Žižek's central theoretical reference; cited on the unconscious (via Dolar's application to the Balkans); identified as one of his main references alongside the French theoretical tradition.
Gilles Deleuze positive
Cited approvingly for the distinction between true and false questions: 'there are not only true and false answers but also true and false questions'; the philosopher's basic duty is to pose correct questions.
Francis Fukuyama negative
Mocked as the naive believer in the 'end of history,' yet Žižek concedes Fukuyama was speaking a certain truth: even radical leftists in practice accept liberal parliamentary capitalism as the only framework, 'we are all Fukuyamaists in practice.'
One of the three Mexican directors; Žižek deduces via 'circumstantial evidence' that del Toro had a romantic involvement with Naomi Watts.
Called 'a complete egocentric idiot' and 'not even a good businessman'; cited in the opening exchange about female desire and why women love 'the wrong men.'
Mentioned only as Chávez's pact partner, which damaged Chávez's credibility for Žižek; no extended analysis.
Antonio Negri negative
Dismissed alongside the concept of 'multitude' as not a credible alternative to liberal capitalism; lumped with Latin American populism as insufficient.
Alain Badiou positive
Described as a French philosopher friend; Žižek approvingly cites Badiou's thesis that capitalism is the first world civilization without a 'world', a neutral machine operating beyond any horizon of meaning or shared form of life.
Croatian Praxis school philosopher; mentioned by the interviewer as a former guest who argued even patriotism is evil; Žižek's response is to offer his own more nuanced position on patriotism rather than engaging Kangrga directly.
Mentioned as the recipient of Marx's worried letter about the Paris Commune; no independent stance expressed.
Used as the negative pole in the Stalinism/Nazism comparison: his subjective position (simply receiving applause) and the structural impossibility of Auschwitz inmates signing a telegram to him illustrate the contrast with Communist leaders.
Václav Havel positive
Žižek's sympathies are with Havel over Klaus; argues that Havel, despite being anti-communist, was shaped by and used the normative structure of socialism, making him an inadvertent product of socialist utopian aspiration.
Analyzed as an extreme historical limit-case in which structural tendencies, anti-Oedipal totalism, self-illegitimizing power, tabula rasa aspiration, appear in pure form; Žižek finds no merit but uses the regime as analytically revealing.
Mladen Dolar positive
Described as a good friend and 'Lacanian Slovenian' colleague; Žižek cites Dolar's article in Zagreb's Globus magazine where Dolar, paraphrasing Lacan, argued that the Balkans are structured as Europe's unconscious.
Mentioned as today's most famous Slovenian in the world, displacing Žižek himself; he implies her life with Trump cannot be enviable. Born Melania Knauss.
Peter Sloterdijk positive
Žižek generally disagrees with him ('a philosopher but not a fool, worth reading') but endorses his analysis in his latest book that philanthropy/charity is now a constitutive part of capitalist reproduction rather than mere personal idiosyncrasy.
Cited as evidence that not reading primary sources is common even among canonical philosophers: French studies reportedly show Heidegger had not read a complete Hegel book until at least the late 1940s; used to defend Žižek's own practice of writing about unseen films.
Bill Gates negative
Named alongside Soros as exemplar of humanitarian capitalism; philanthropy presented not as hypocrisy but as structurally constitutive of capitalist reproduction according to Sloterdijk's analysis Žižek endorses.
One of the three Mexican directors; Žižek asked him about Naomi Watts at the Children of Men premiere rather than discussing film aesthetics.
Identified as a 'pure capitalist,' contrasted unfavorably with Havel; Klaus reportedly called Havel 'still a socialist,' which Žižek takes as accurate in a deeper sense.
Slovenian politician; Žižek mentions having been active on the committee for Janša's liberation in Ljubljana in the first years of Slovenian democracy, before political engagement lost its meaning for him.
Mao Zedong positive
Cited despite his atrocities for one 'beautiful' formula, 'chaos everywhere, the situation is good', which Žižek adopts as his own template for reading systemic crisis optimistically; qualified with acknowledgment of his crimes.
Mentioned in passing: after Hitler purged Röhm in 1934 (Night of the Long Knives), the possibility of internal Nazi dissidence demanding 'Nazism with a human face' was foreclosed, unlike communism, which always had such internal normative critique.
Yugoslav/Serbian film director; Žižek cites his film 'It Will Soon Be the End of the World' and its Roma refrain with evident warmth, calling the title 'Wagnerian.'
Hugo Chávez negative
After Chávez made a pact with Lukashenko, Žižek's sympathy evaporated; characterizes Venezuelan populism as a variant of proto-fascist Latin American populism with no viable emancipatory perspective.
Andrei Tarkovsky positive
Žižek admits with self-deprecating embarrassment that he loves Tarkovsky despite the fact that as an anti-obscurantist materialist he 'shouldn't', Tarkovsky's religious mysticism theoretically disqualifies him but Žižek watches and admires him anyway.
Analyzed comparatively: Stalinism is distinguished from Nazism by retaining Enlightenment reason (confessions, birthday telegrams), constituting it as a 'radical emancipation attempt gone horribly wrong' rather than sheer barbarism; pictures of Stalin on his wall are deliberate provocation to guests.
Plato positive
Cited approvingly for two things: (1) the distinction between those who fantasize about terrible deeds and those who commit them; (2) Žižek provocatively declares Plato was right to expel artists from the Republic, adding he dislikes literature generally.
Karl Marx positive
Self-identifies as a Marxist who wants to 'creatively supplement' Marx; cites the letter to Engels about the Paris Commune as exemplifying the Marxism he values; invokes Marx's insight that capitalism is a deeply idealist/speculative phenomenon.
Sigmund Freud positive
Cited on female desire ('Freud already knew'); and for the key lesson that 'reality is for those who cannot bear dreams', social reality is constituted as flight from what is encountered more directly in fantasy.
Georg Wilhelm Friedrich Hegel positive
Central reference: Phenomenology of Spirit cited as precedent for wide-ranging philosophical style; objective spirit invoked for unwritten norms; Žižek self-identifies as a Hegelian who 'doesn't believe in reality.' Also the figure Heidegger reportedly hadn't read properly.
Friedrich Nietzsche positive
Active/passive nihilism framework deployed to analyze the conflict between liberal consumer society and fundamentalism; also cited as an example of how a thinker's provocative extremism is neutralized by being dismissed as mere provocation, a trap Žižek worries about for himself.
The phrase 'radically condemned to freedom' is invoked in the ecology discussion, there is no natural ground or equilibrium to restore; attributed to Sartre by the interviewer and accepted by Žižek as apt.
Emir Kusturica negative
Žižek objects to Kusturica's films on political-ideological grounds: they function objectively (regardless of intent) as glorification of the Balkans as a space of authentic 'real passions' (including violence) versus an aseptic West where 'nothing works', a false Balkanist romanticism.
Transcript 126 turns
unknown
Dobar dan. Dobar dan. Dobro došli u emisiju u Zagreb, kako hoćete. Hvala. Poštovani gledatelji, dobar dan u još jednoj emisiji Nedjeljom u dva. Gost nam je jedan od najpoznatijih Slovenaca, Slavoj Žižek, čovjek koji voli, zanimljiv mu je, hajmo reći, Pol Pot, ima na svojim na zidu u svojoj sobi ima slike Staljina i Lenjina, ne voli baš previše Tita. On je tamo
Dobar dan. Dobar dan. Dobro došli u emisiju u Zagreb, kako hoćete. Hvala. Poštovani gledatelji, dobar dan u još jednoj emisiji Nedjeljom u dva. Gost nam je jedan od najpoznatijih Slovenaca, Slavoj Žižek, čovjek koji voli, zanimljiv mu je, hajmo reći, Pol Pot, ima na svojim na zidu u svojoj sobi ima slike Staljina i Lenjina, ne voli baš previše Tita. On je tamo
Slavoj Žižek
više problematičan, da, da.
više problematičan, da, da.
unknown
Tito je više problematičan. Dobar dan i dobro došli. Hvala. Samo
Tito je više problematičan. Dobar dan i dobro došli. Hvala. Samo
Slavoj Žižek
da vas popravim, definitivno ne najpoznatiji Slovenac u svijetu, to je danas Melania Knauss, žena Donalda Trumpa.
da vas popravim, definitivno ne najpoznatiji Slovenac u svijetu, to je danas Melania Knauss, žena Donalda Trumpa.
unknown
E vidite, nekad treba biti Melania Knauss, imati i nešto godina, a što je najvažnije biti sa Trumpom. Šta mislite, je l' lijepo toj ženi u životu?
E vidite, nekad treba biti Melania Knauss, imati i nešto godina, a što je najvažnije biti sa Trumpom. Šta mislite, je l' lijepo toj ženi u životu?
Slavoj Žižek
Ne, jer Trump je ja mislim egocentrična potpuna budala, čak nije dobar biznismen. Tako da... Bog
Ne, jer Trump je ja mislim egocentrična potpuna budala, čak nije dobar biznismen. Tako da... Bog
unknown
će kazati. Dobro, šta, šta žene vide u tim tipovima koji se u stvari imaju ružne frizure? Trump ima očajnu frizuru.
će kazati. Dobro, šta, šta žene vide u tim tipovima koji se u stvari imaju ružne frizure? Trump ima očajnu frizuru.
Slavoj Žižek
Pa to je problem ženska želja, to je već Freud znao, ne? Je l'? Ja mislim da ovdje svijet nije pravedan, da žene uvijek vole pogrešne muškarce, da tako kažem, ne? Nema pravde na svijetu.
Pa to je problem ženska želja, to je već Freud znao, ne? Je l'? Ja mislim da ovdje svijet nije pravedan, da žene uvijek vole pogrešne muškarce, da tako kažem, ne? Nema pravde na svijetu.
unknown
Dobro, a a muškarci, je l' vole pogrešne tipove ili su im zanimljivi pogrešni tipovi? Naime, šta vas želim pitati? Hajde da malo počnemo emisiju, za ljude koji ne znaju, vi se bavite filozofijom. Međutim da ne budemo ekstra dosadni, hajmo hajmo za početak ovaj da kažete našem općinstvu zašto je Pol Pot zanimljiv vama? Zašto zašto ste ovaj sablažnjavali javnost kad ste se nekada devedesetih kandidirali za predsjednika Slovenije ističući njegove komparativne prednosti? Koje su?
Dobro, a a muškarci, je l' vole pogrešne tipove ili su im zanimljivi pogrešni tipovi? Naime, šta vas želim pitati? Hajde da malo počnemo emisiju, za ljude koji ne znaju, vi se bavite filozofijom. Međutim da ne budemo ekstra dosadni, hajmo hajmo za početak ovaj da kažete našem općinstvu zašto je Pol Pot zanimljiv vama? Zašto zašto ste ovaj sablažnjavali javnost kad ste se nekada devedesetih kandidirali za predsjednika Slovenije ističući njegove komparativne prednosti? Koje su?
Slavoj Žižek
Pa nikakve, ja zapravo sada mi niko to neće vjerovati, jer ja nisam htio biti izabran. Ja sam samo htio pomoći svojoj stranci tada na izborima. Ali šta me zanima kod Pol Pota? To što je bio jedan ekstreman režim u kome su neke, da tako kažem, povijesne tendencije se izrazile u čistom obliku. Na primjer, to je bio režim koji je samog sebe shvaćao, tretirao kao ilegalan režim. Pol Pot je tek nekoliko mjeseci čini mi se prije propada, prije vijetnamske invazije, priznao da je on generalni sekretar partije. Ime partije je bio Angkor, što znači organizacija i njegov naziv je bio brat broj jedan. Znači to je režim koji je samog sebe držao u ilegali, koji je bio potpuno, da tako kažem, antipatrijarhalan, antiedipski režim. Porodica, sve ove porodične veze, potpuno potpuno zatiranje, neposredna socijalizacija djece i tako dalje. To je bila ja mislim tako ekstremna varijanta, zaista pokušaj sa nulte tačke, tabula rasa.
Pa nikakve, ja zapravo sada mi niko to neće vjerovati, jer ja nisam htio biti izabran. Ja sam samo htio pomoći svojoj stranci tada na izborima. Ali šta me zanima kod Pol Pota? To što je bio jedan ekstreman režim u kome su neke, da tako kažem, povijesne tendencije se izrazile u čistom obliku. Na primjer, to je bio režim koji je samog sebe shvaćao, tretirao kao ilegalan režim. Pol Pot je tek nekoliko mjeseci čini mi se prije propada, prije vijetnamske invazije, priznao da je on generalni sekretar partije. Ime partije je bio Angkor, što znači organizacija i njegov naziv je bio brat broj jedan. Znači to je režim koji je samog sebe držao u ilegali, koji je bio potpuno, da tako kažem, antipatrijarhalan, antiedipski režim. Porodica, sve ove porodične veze, potpuno potpuno zatiranje, neposredna socijalizacija djece i tako dalje. To je bila ja mislim tako ekstremna varijanta, zaista pokušaj sa nulte tačke, tabula rasa.
unknown
Rekli ste da vam je u svemu tome zanimljiva jedna bizarnost, a to je da da je ovaj s obzirom da je odvajao djecu od obitelji, Pol Pot upravo kod te male djece izgradio osjetljivost na što? O čemu se radi? Ovaj, da mala djeca... Ne,
Rekli ste da vam je u svemu tome zanimljiva jedna bizarnost, a to je da da je ovaj s obzirom da je odvajao djecu od obitelji, Pol Pot upravo kod te male djece izgradio osjetljivost na što? O čemu se radi? Ovaj, da mala djeca... Ne,
Slavoj Žižek
problem je bio, oni su likvidirali sve intelektualce. Način identifikacije intelektualaca je bio to što si nosio naočale. Sad naravno svi intelektualci su to znali pa su odbacili naočale. Sad kako ih identificirati? Ovdje ovdje koža ovdje oko očiju i samo djeca imaju prste dovoljno osjetljive da mogu ovdje to razabrati da da prema osjetu kože ovdje da si nekad imao naočale. Tako su oni upotrebljavali djecu i tako dalje. A ima još jedna nevjerojatna opscenost. Prvo su oni bili apsolutno protiv seksualnosti naravno, ekstremno puritanski režim, a onda zbog ovih ubistava, ubili su ljudi populacije, odjednom su shvatili da nemaju dovoljno radnika. I onda je bila partijska linija rađajte djecu. I onda su jednom ili dva puta sedmično svi bračni parovi, ako nisi bio vjenčan dodijeljena ti je bila nevjesta, bio si vjenčan, bio je bilo je veče seksualnog kontakta. Problem je bio u tome što su ljudi bili tako iscrpljeni, očajni od rada da nisu mogli to raditi. Ali, ti si ali su se straže šetale i kontrolisale i sad to je za mene najviša opscenost, onda su se bračni parovi pravili a-a sa zvucima da vode ljubav da ne budu onda likvidirani. Je l' nisu je l' nisu radili posao koji im je bio namijenjen, da. A da se vratimo s tog dalekog ovaj
problem je bio, oni su likvidirali sve intelektualce. Način identifikacije intelektualaca je bio to što si nosio naočale. Sad naravno svi intelektualci su to znali pa su odbacili naočale. Sad kako ih identificirati? Ovdje ovdje koža ovdje oko očiju i samo djeca imaju prste dovoljno osjetljive da mogu ovdje to razabrati da da prema osjetu kože ovdje da si nekad imao naočale. Tako su oni upotrebljavali djecu i tako dalje. A ima još jedna nevjerojatna opscenost. Prvo su oni bili apsolutno protiv seksualnosti naravno, ekstremno puritanski režim, a onda zbog ovih ubistava, ubili su ljudi populacije, odjednom su shvatili da nemaju dovoljno radnika. I onda je bila partijska linija rađajte djecu. I onda su jednom ili dva puta sedmično svi bračni parovi, ako nisi bio vjenčan dodijeljena ti je bila nevjesta, bio si vjenčan, bio je bilo je veče seksualnog kontakta. Problem je bio u tome što su ljudi bili tako iscrpljeni, očajni od rada da nisu mogli to raditi. Ali, ti si ali su se straže šetale i kontrolisale i sad to je za mene najviša opscenost, onda su se bračni parovi pravili a-a sa zvucima da vode ljubav da ne budu onda likvidirani. Je l' nisu je l' nisu radili posao koji im je bio namijenjen, da. A da se vratimo s tog dalekog ovaj
unknown
istoka na ove naše prostore, možete li nekako sličnu bizarnost ispričati apropo ili ste je zamijetili apropo ovih režima koji su bili na ovim prostorima? Ne baš polpotovski, ali isto je bilo zanimljivosti ovako odostrani. Ono ma
istoka na ove naše prostore, možete li nekako sličnu bizarnost ispričati apropo ili ste je zamijetili apropo ovih režima koji su bili na ovim prostorima? Ne baš polpotovski, ali isto je bilo zanimljivosti ovako odostrani. Ono ma
Slavoj Žižek
pa mene uvijek takve anegdote zanimaju, možda je to moja psihoanalitička edukacija, jer mene uvijek zanimaju takve ekstremne tačke koje su ekstremne, smiješne, ali ipak nešto kažu o povjesnoj... Pa u stvari one mogu puno više reći, sad
pa mene uvijek takve anegdote zanimaju, možda je to moja psihoanalitička edukacija, jer mene uvijek zanimaju takve ekstremne tačke koje su ekstremne, smiješne, ali ipak nešto kažu o povjesnoj... Pa u stvari one mogu puno više reći, sad
unknown
da se ja ne pravim pametan ova priča o djeci i kožicama ovaj i identifikaciji intelektualaca mogu puno više o režimu reći nego nego njihovi oni besmisleni govori.
da se ja ne pravim pametan ova priča o djeci i kožicama ovaj i identifikaciji intelektualaca mogu puno više o režimu reći nego nego njihovi oni besmisleni govori.
Slavoj Žižek
Da, na primjer kad ja pišem o staljinizmu, nacizmu i tako dalje, mene je uvijek fasciniralo kako su to zapravo bili različiti režimi. Ja ne igram ovu igru staljinizam je bolji i tako dalje. Ne, razlika. Na primjer, već kao dijete ja se sjećam, ja sam zapazio jedan nevjerojatan detalj koji me uvijek fascinirao. Da se sjećate ako gledate stare dokumentarne snimke, fašistički vođa, nacistički Hitler drži govor, masa aplaudira i on samo ponosno lider, priznaje se kao adresat i ništa ne radi. Gledajte snimke komunističkih lidera. Kad ima aplauz u masi, lider ustaje i aplaudira. To je ključna razlika, potpuno različita subjektivna pozicija, jer pozicija komunističkog lidera je uvijek ja sam instrument, ja sam u službi naroda i tako dalje, ja sam zajedno s vama ja aplaudiram nekom trećem. Na to se nadovezuje i neka druga razlika koja je isto zanimljiva. Šta sam čitao jednu historiju, povjest Gulaga, da kažu da su čak u najtamnijim godinama Gulaga na Staljinov rođendan svi su zatvoreni tamo bili se sabrali, naravno sve je bilo organizovano, i svi su se potpisali pod telegram gdje su željeli Staljinu sve najbolje, još mnogo bla bla bla. Zašto je to paradoksalno? Zato jer naravno ja nemam nikakvih iluzija to je bila potpuna režimska hipokrizija, ali zašto uopšte taj spektakl? Jer gledajte, u fašizmu takav je spektakl besmislen, ne ide u njihov horizont smisla. Vi ne možete ni zamisliti da bi sve Jevreje u Auschwitzu sabrali i hajde da potpišete telegram Hitleru. Ne, ne ide to. A znate u čemu je paradoks ključ toga ja mislim? Jer u svem svom užasu staljinizam ostaje u baštini Aufklärunga, prosvjetiteljstva. Znači, iako ste vi najniža u đubre historije, vi još uvijek imate dostup do sveopšteg ljudskog razuma gdje možete vidjeti svoju istinu. Zato i na primjer u staljinističkim procesima ima ova funkcija priznanja, a u nacizmu je nesmisleno besmisleno tražiti od Jevreja hajde priznaj da ima jevrejska zarota ili šta. To znači faktički da je staljinizam ipak neki da tako kažem radikalni pokušaj emancipacije dok su nacisti... Da, ali baš zbog toga su rezultati na neki način i strašni na nivou ljudskog trpljenja, jer ako se gleda na primjer podatak da budem malo ciničan, Njemačka '36 ako niste Jevrej, ako niste komunist ili šta i ako nemate naravno neke slučajno neprijatelje, život vam je bio više-manje simpa. Svijet će vam biti simpatičan. Ne simpatičan, već možete provesti u miru više-manje svoj život. Ne u staljinizmu u '36. Tada je situacija bila potpuna potpuna iracionalna, svako može biti aretiran i tako dalje. To bi otprilike toliko bilo o staljinizmu, kolegica Nevina Rendeli o vama je napravila petominutni prilog, pa hajmo pogledati tko je Slavoj Žižek za one koji ne znaju. Rat u Iraku, totalitarizmi, što se uistinu krije iza velikih ideologija, raspad Jugoslavije, ali i pornografija, Hitchcockovi filmovi, pop-kultura, Tom i Jerry, sve su to teme kojima se jednakim žarom posvećuje najpoznatiji slovenski, ali i jedan od, što god to značilo, najvećih intelektualaca današnjice. Iako raščupan, bradat, zadubljen u knjige i svoje misli, Žižek je sve samo ne stereotipan filozof. Njegova predavanja na uglednim sveučilištima diljem Europe i Amerike kultni su događaji. Autor je knjiga koje svi komentiraju. Nazivaju ga balkanskim kontroverznim filozofom, a odnedavno se njime zbog braka s 30-tak godina mlađom argentinskom manekenkom bavi i žuti tisak. Jedno je sigurno, uz eventualni Laibach, Žižek je najpoznatiji slovenski kulturni izvozni proizvod. On je najprije Žižek, a tek onda je
Da, na primjer kad ja pišem o staljinizmu, nacizmu i tako dalje, mene je uvijek fasciniralo kako su to zapravo bili različiti režimi. Ja ne igram ovu igru staljinizam je bolji i tako dalje. Ne, razlika. Na primjer, već kao dijete ja se sjećam, ja sam zapazio jedan nevjerojatan detalj koji me uvijek fascinirao. Da se sjećate ako gledate stare dokumentarne snimke, fašistički vođa, nacistički Hitler drži govor, masa aplaudira i on samo ponosno lider, priznaje se kao adresat i ništa ne radi. Gledajte snimke komunističkih lidera. Kad ima aplauz u masi, lider ustaje i aplaudira. To je ključna razlika, potpuno različita subjektivna pozicija, jer pozicija komunističkog lidera je uvijek ja sam instrument, ja sam u službi naroda i tako dalje, ja sam zajedno s vama ja aplaudiram nekom trećem. Na to se nadovezuje i neka druga razlika koja je isto zanimljiva. Šta sam čitao jednu historiju, povjest Gulaga, da kažu da su čak u najtamnijim godinama Gulaga na Staljinov rođendan svi su zatvoreni tamo bili se sabrali, naravno sve je bilo organizovano, i svi su se potpisali pod telegram gdje su željeli Staljinu sve najbolje, još mnogo bla bla bla. Zašto je to paradoksalno? Zato jer naravno ja nemam nikakvih iluzija to je bila potpuna režimska hipokrizija, ali zašto uopšte taj spektakl? Jer gledajte, u fašizmu takav je spektakl besmislen, ne ide u njihov horizont smisla. Vi ne možete ni zamisliti da bi sve Jevreje u Auschwitzu sabrali i hajde da potpišete telegram Hitleru. Ne, ne ide to. A znate u čemu je paradoks ključ toga ja mislim? Jer u svem svom užasu staljinizam ostaje u baštini Aufklärunga, prosvjetiteljstva. Znači, iako ste vi najniža u đubre historije, vi još uvijek imate dostup do sveopšteg ljudskog razuma gdje možete vidjeti svoju istinu. Zato i na primjer u staljinističkim procesima ima ova funkcija priznanja, a u nacizmu je nesmisleno besmisleno tražiti od Jevreja hajde priznaj da ima jevrejska zarota ili šta. To znači faktički da je staljinizam ipak neki da tako kažem radikalni pokušaj emancipacije dok su nacisti... Da, ali baš zbog toga su rezultati na neki način i strašni na nivou ljudskog trpljenja, jer ako se gleda na primjer podatak da budem malo ciničan, Njemačka '36 ako niste Jevrej, ako niste komunist ili šta i ako nemate naravno neke slučajno neprijatelje, život vam je bio više-manje simpa. Svijet će vam biti simpatičan. Ne simpatičan, već možete provesti u miru više-manje svoj život. Ne u staljinizmu u '36. Tada je situacija bila potpuna potpuna iracionalna, svako može biti aretiran i tako dalje. To bi otprilike toliko bilo o staljinizmu, kolegica Nevina Rendeli o vama je napravila petominutni prilog, pa hajmo pogledati tko je Slavoj Žižek za one koji ne znaju. Rat u Iraku, totalitarizmi, što se uistinu krije iza velikih ideologija, raspad Jugoslavije, ali i pornografija, Hitchcockovi filmovi, pop-kultura, Tom i Jerry, sve su to teme kojima se jednakim žarom posvećuje najpoznatiji slovenski, ali i jedan od, što god to značilo, najvećih intelektualaca današnjice. Iako raščupan, bradat, zadubljen u knjige i svoje misli, Žižek je sve samo ne stereotipan filozof. Njegova predavanja na uglednim sveučilištima diljem Europe i Amerike kultni su događaji. Autor je knjiga koje svi komentiraju. Nazivaju ga balkanskim kontroverznim filozofom, a odnedavno se njime zbog braka s 30-tak godina mlađom argentinskom manekenkom bavi i žuti tisak. Jedno je sigurno, uz eventualni Laibach, Žižek je najpoznatiji slovenski kulturni izvozni proizvod. On je najprije Žižek, a tek onda je
unknown
tek onda je Slovenac. On je na neki način, ako se tako smije reći, ovaj, značajnija planetarna značajnija činjenica od Slovenije same i u tome
tek onda je Slovenac. On je na neki način, ako se tako smije reći, ovaj, značajnija planetarna značajnija činjenica od Slovenije same i u tome
Slavoj Žižek
mu doista ne može parirati ni jedna slovenska sportašica, sportaš ili ima li još čega u Sloveniji. U Ljubljani je doktorirao, osnovao slovensku psihoanalitičku školu, a početkom devedesetih djelovao i politički. No osim što se kandidirao za predsjedništvo Slovenije, političku karijeru nikad nije shvaćao ozbiljno. Bio je puno aktivan u odboru za oslobođenje Janše tu u Ljubljani i poslije isto u prvim godinama demokratije tu, tako da, ali ova idila idilično vrijeme gdje se pokazivalo kao da postoji mogućnost da si intelektualac i političar, brzo je to
mu doista ne može parirati ni jedna slovenska sportašica, sportaš ili ima li još čega u Sloveniji. U Ljubljani je doktorirao, osnovao slovensku psihoanalitičku školu, a početkom devedesetih djelovao i politički. No osim što se kandidirao za predsjedništvo Slovenije, političku karijeru nikad nije shvaćao ozbiljno. Bio je puno aktivan u odboru za oslobođenje Janše tu u Ljubljani i poslije isto u prvim godinama demokratije tu, tako da, ali ova idila idilično vrijeme gdje se pokazivalo kao da postoji mogućnost da si intelektualac i političar, brzo je to
unknown
vrijeme optičke varke prošlo. I hvala Bogu, on je postao intelektualac, a politikom se bave oni koji to nisu. Danas ga klasično političko djelovanje ne zanima, ali ga
vrijeme optičke varke prošlo. I hvala Bogu, on je postao intelektualac, a politikom se bave oni koji to nisu. Danas ga klasično političko djelovanje ne zanima, ali ga
unknown
intelektualno kopkaju tajne službe. No, izuzmu li se računalne igrice, u taj svijet nikad nije ozbiljnije uplovio. Cold War isto tako, onaj više disidentski, vi ste neki agent koji nekim blesavim disidentima hoćete da pomožete pa vas KGB uhvati i tako dalje. To nije, to su prave vrijednosti, to. Ovo je super, da. Njegove izjave nikad nisu politički korektne. Zbog svojih tekstova na sebe je navukao bijes mnogih, od feministkinja do europskih ljevičara. Stan mu je oblijepljen Staljinovim i Lenjinovim slikama samo kako bi provocirao goste. Pa sa Žižekom nikad ne znate misli li ozbiljno ili samo čeka vašu reakciju. Cijena koju plaćam zato je da me mnogo mnogo mnogo ljudi ima za budalu pa baš to upotrebljavaju protiv mene, kao e, to je klaun, to je filozof zabavljač.
intelektualno kopkaju tajne službe. No, izuzmu li se računalne igrice, u taj svijet nikad nije ozbiljnije uplovio. Cold War isto tako, onaj više disidentski, vi ste neki agent koji nekim blesavim disidentima hoćete da pomožete pa vas KGB uhvati i tako dalje. To nije, to su prave vrijednosti, to. Ovo je super, da. Njegove izjave nikad nisu politički korektne. Zbog svojih tekstova na sebe je navukao bijes mnogih, od feministkinja do europskih ljevičara. Stan mu je oblijepljen Staljinovim i Lenjinovim slikama samo kako bi provocirao goste. Pa sa Žižekom nikad ne znate misli li ozbiljno ili samo čeka vašu reakciju. Cijena koju plaćam zato je da me mnogo mnogo mnogo ljudi ima za budalu pa baš to upotrebljavaju protiv mene, kao e, to je klaun, to je filozof zabavljač.
unknown
Ne smeta mi jer ja živim ja sam potpuno lud, ja živim u svom svijetu. Ja nikad nit' ne izlazim u kafane ili šta kad sam ovdje, ja ja živim u svom svijetu i sve to ignorišem više-manje. Imam svoj svijet, ja čitam, ja gledam filmove, ja pišem i to je meni sasvim dovoljno. Za razliku od filozofa koji su tvrdili
Ne smeta mi jer ja živim ja sam potpuno lud, ja živim u svom svijetu. Ja nikad nit' ne izlazim u kafane ili šta kad sam ovdje, ja ja živim u svom svijetu i sve to ignorišem više-manje. Imam svoj svijet, ja čitam, ja gledam filmove, ja pišem i to je meni sasvim dovoljno. Za razliku od filozofa koji su tvrdili
unknown
da je smisla premalo, Žižek stalno kaže da je smisla previše. Za razliku od filozofa koji su kritizirali društvo koje skupa bježi pred realnošću, Žižek stalno popisuje komediju društva koje hoće bježati nazad
da je smisla premalo, Žižek stalno kaže da je smisla previše. Za razliku od filozofa koji su kritizirali društvo koje skupa bježi pred realnošću, Žižek stalno popisuje komediju društva koje hoće bježati nazad
unknown
u realnost. Za razliku od filozofa koji su glavni problem vidjeli u tome kako prijeći od riječi k djelima, Žižek vidi glavni problem u tome kako prijeći od riječi k riječima. Če bi Platonove dijaloge pisao Žižek, potem Sokrat ne bi nikoli zmagal. Svrstani među najvažnijih živućih intelektualaca, no mnogi mu prigovaraju da je od filozofije napravio pop, da jednakim žarom priča o smrti liberalnog kapitalizma i Da Vincijevom kodu, da mu je važniji
u realnost. Za razliku od filozofa koji su glavni problem vidjeli u tome kako prijeći od riječi k djelima, Žižek vidi glavni problem u tome kako prijeći od riječi k riječima. Če bi Platonove dijaloge pisao Žižek, potem Sokrat ne bi nikoli zmagal. Svrstani među najvažnijih živućih intelektualaca, no mnogi mu prigovaraju da je od filozofije napravio pop, da jednakim žarom priča o smrti liberalnog kapitalizma i Da Vincijevom kodu, da mu je važniji
unknown
zvjezdani status od ozbiljne filozofije. Slovenija je jedna mala smiješna zemlja kao i Hrvatska uostalom i Slovenci su prilično bijesni na Žižeka i prilično su bijesni na njegov uspjeh. Recimo on na
zvjezdani status od ozbiljne filozofije. Slovenija je jedna mala smiješna zemlja kao i Hrvatska uostalom i Slovenci su prilično bijesni na Žižeka i prilično su bijesni na njegov uspjeh. Recimo on na
Slavoj Žižek
svom matičnom filozofskom fakultetu u Ljubljani ima silnih problema zato što je uspješan, zato što ga se čita, zato što je pametan i općenito ovaj priča o osrednjosti
svom matičnom filozofskom fakultetu u Ljubljani ima silnih problema zato što je uspješan, zato što ga se čita, zato što je pametan i općenito ovaj priča o osrednjosti
unknown
je kod njih, kod Slovenaca kao i kod Hrvata naprosto stvar nečijeg bijesa, nečije ljubomore. Što se tiče Slavoja kao zvijezde, ja mislim da je on više anti-zvijezda jer on na primjer ne znam, zvijezde su oni koji nabacuju Rolex-e i ne znam ekskluzivne VIP stvari, samo ih interesira, al' on nosi najradije čarape Lufthanse i sat koji
je kod njih, kod Slovenaca kao i kod Hrvata naprosto stvar nečijeg bijesa, nečije ljubomore. Što se tiče Slavoja kao zvijezde, ja mislim da je on više anti-zvijezda jer on na primjer ne znam, zvijezde su oni koji nabacuju Rolex-e i ne znam ekskluzivne VIP stvari, samo ih interesira, al' on nosi najradije čarape Lufthanse i sat koji
Slavoj Žižek
kupuje najradije onaj sat koji je uz neki magazin. Filozof zbog kojeg su Amerikanci naučili izgovarati svoju popularnost shvaća klasično marksistički, iskorištava je za promicanje vlastitih ideja, a u svakoj situaciji vidi mogućnost za novu provokaciju. Znate šta lijepo možete uraditi? Ova lijepa manipulacija ja je volim. Uzmite jedan moj odgovor, ali manipulišite pa na primjer kad sam ja kazao pa ne znam, možda može netko ne, pa recimo vi me pitate da li treba da se ubije Židove ili Arape, onda on ne znam, treba raz, znate takve lijepe manipulacije da date to je najelementarnija. Slavoj, manipulacija to vas u stvari fascinira. Volite se igrati? Je l' tako? To je neka igra ili što? Da, jer to daje neku lažnu slobodu i to me to me uvijek fasciniralo. Naći se
kupuje najradije onaj sat koji je uz neki magazin. Filozof zbog kojeg su Amerikanci naučili izgovarati svoju popularnost shvaća klasično marksistički, iskorištava je za promicanje vlastitih ideja, a u svakoj situaciji vidi mogućnost za novu provokaciju. Znate šta lijepo možete uraditi? Ova lijepa manipulacija ja je volim. Uzmite jedan moj odgovor, ali manipulišite pa na primjer kad sam ja kazao pa ne znam, možda može netko ne, pa recimo vi me pitate da li treba da se ubije Židove ili Arape, onda on ne znam, treba raz, znate takve lijepe manipulacije da date to je najelementarnija. Slavoj, manipulacija to vas u stvari fascinira. Volite se igrati? Je l' tako? To je neka igra ili što? Da, jer to daje neku lažnu slobodu i to me to me uvijek fasciniralo. Naći se
unknown
u poziciji kad si bez odgovornosti. Jeste li se ikada našli u takvoj poziciji? Da, da, da. To je onaj priča onaj filozof strašno svi vole sad filozofirati kad je čovjek u prilici da zamisli da za sebe da je apsolutno slobodan. Da, da. Obično ljudi očekuju da ću kazati u kad smo protestovali za demokratiju ili šta. Ma kakvi. Ja
u poziciji kad si bez odgovornosti. Jeste li se ikada našli u takvoj poziciji? Da, da, da. To je onaj priča onaj filozof strašno svi vole sad filozofirati kad je čovjek u prilici da zamisli da za sebe da je apsolutno slobodan. Da, da. Obično ljudi očekuju da ću kazati u kad smo protestovali za demokratiju ili šta. Ma kakvi. Ja
unknown
se sjećam, to je bilo kad sam imao nekih godina, oni stari telefoni gdje se nije moglo odmah gdje je bilo nemoguće specificirati ko te zove. Da, da, i i zvoni telefon ja ga dižem i neko kaže da li je tamo neko ime Nataša čini mi se, ali nisam poznao nikakve Nataše. To znači pogrešan broj. Dobro. I naravno toga nisam uradio, imam ja neke nažalost etičke
se sjećam, to je bilo kad sam imao nekih godina, oni stari telefoni gdje se nije moglo odmah gdje je bilo nemoguće specificirati ko te zove. Da, da, i i zvoni telefon ja ga dižem i neko kaže da li je tamo neko ime Nataša čini mi se, ali nisam poznao nikakve Nataše. To znači pogrešan broj. Dobro. I naravno toga nisam uradio, imam ja neke nažalost etičke
unknown
granice ili šta, ali moja spontana ideja bila je da kažem izvinjavam se, ovdje je urgencija, Nataša je imala upravo srčani udar i mrtva je i tako dalje. Znači, ja bih mogao to da uradim da prouzrokujem cijelu katastrofu, a nikako nikakva odgovornost, ja bih govorio iz praznog prostora. U kojim područjima sad možete naći makar djelić te slobode o kojoj govorite? Ne znam, je l' ovo destruktivna sloboda, ova o kojoj ste sad govorili? Da nekoga možete u stvari zeznuti i nanijeti mu ovaj nekakve ovaj traume. Ne, ne, ja
granice ili šta, ali moja spontana ideja bila je da kažem izvinjavam se, ovdje je urgencija, Nataša je imala upravo srčani udar i mrtva je i tako dalje. Znači, ja bih mogao to da uradim da prouzrokujem cijelu katastrofu, a nikako nikakva odgovornost, ja bih govorio iz praznog prostora. U kojim područjima sad možete naći makar djelić te slobode o kojoj govorite? Ne znam, je l' ovo destruktivna sloboda, ova o kojoj ste sad govorili? Da nekoga možete u stvari zeznuti i nanijeti mu ovaj nekakve ovaj traume. Ne, ne, ja
unknown
toga nisam uradio. Ne, ne, ovdje ovdje ovdje sam ja stari platoničar. Platon kaže veoma lijepo, ima samo dvije vrste ljudi na svijetu. Oni koji oni koji fantaziraju o strašnim stvarima da bi ih uradili i oni koji zaista rade strašno. E pa to sam htio pitati. Gdje je danas to područje za vas osobno, ovaj gdje je ta sloboda ipak malo opipljivija? Jesu li to
toga nisam uradio. Ne, ne, ovdje ovdje ovdje sam ja stari platoničar. Platon kaže veoma lijepo, ima samo dvije vrste ljudi na svijetu. Oni koji oni koji fantaziraju o strašnim stvarima da bi ih uradili i oni koji zaista rade strašno. E pa to sam htio pitati. Gdje je danas to područje za vas osobno, ovaj gdje je ta sloboda ipak malo opipljivija? Jesu li to
unknown
neke igrice? Evo ovdje ste kolegici pokazivali... Da, ali ja sam veoma svjestan o granici one slobode. Ne samo u tom tradicionalnom marksističkom smislu da su igrice neki imaginarni svijet kuda mi bježimo zbog zbog ograničenosti
neke igrice? Evo ovdje ste kolegici pokazivali... Da, ali ja sam veoma svjestan o granici one slobode. Ne samo u tom tradicionalnom marksističkom smislu da su igrice neki imaginarni svijet kuda mi bježimo zbog zbog ograničenosti
Slavoj Žižek
našeg zbiljskog života, već stvari su ovdje mnogo interesantnije. Ja mislim, uzmimo klasičan primjer. Uzmimo nekog prosječnog tipa impotentan, budala, nema uspjeha kod žena, nema uspjeha u poslu pa igraš video igru gdje si heroj,
našeg zbiljskog života, već stvari su ovdje mnogo interesantnije. Ja mislim, uzmimo klasičan primjer. Uzmimo nekog prosječnog tipa impotentan, budala, nema uspjeha kod žena, nema uspjeha u poslu pa igraš video igru gdje si heroj,
unknown
osvajač i tako dalje. Sve to što nisu u životu. Sve to što nisi. Sad tradicionalni način
osvajač i tako dalje. Sve to što nisu u životu. Sve to što nisi. Sad tradicionalni način
Slavoj Žižek
bi bio da se kaže e pa ti svoj neuspjeh kompenziraš onim tamo i tako dalje. Ali šta ako malo skrenemo pogled pa
bi bio da se kaže e pa ti svoj neuspjeh kompenziraš onim tamo i tako dalje. Ali šta ako malo skrenemo pogled pa
unknown
se pitamo: a šta ako šta i ako ja igram neku ulogu dobrog čovjeka i tako dalje u realnom životu? Šta ako je moja moj realan lik, znači kako ja nastupam u realnoj
se pitamo: a šta ako šta i ako ja igram neku ulogu dobrog čovjeka i tako dalje u realnom životu? Šta ako je moja moj realan lik, znači kako ja nastupam u realnoj
Slavoj Žižek
komunikaciji, neka vrsta laž maska, a šta ako ja pokazujem pravo lice u igri upravo zato jer znam pa to je samo igra? To je ono pitanje, šta ako je taj svijet stvaran? Šta ako je ta osoba u stvari u tom svijetu stvarna? Da, i zato i ja mislim da na neki način, ne u nekom dubljem metafizičkom smislu, mi kao realne osobe igramo same sebe. Ja ne volim slovensku književnost, ja ne volim književnost uopšte, ja mislim da je Platon imao pravo umjetnike izbaciti, ali ne znam ko, neko mi je kazao da je neki slovenski pisac uradio neku lijepu stvar. Znate kako ima u nekim barem romanima ona obična
komunikaciji, neka vrsta laž maska, a šta ako ja pokazujem pravo lice u igri upravo zato jer znam pa to je samo igra? To je ono pitanje, šta ako je taj svijet stvaran? Šta ako je ta osoba u stvari u tom svijetu stvarna? Da, i zato i ja mislim da na neki način, ne u nekom dubljem metafizičkom smislu, mi kao realne osobe igramo same sebe. Ja ne volim slovensku književnost, ja ne volim književnost uopšte, ja mislim da je Platon imao pravo umjetnike izbaciti, ali ne znam ko, neko mi je kazao da je neki slovenski pisac uradio neku lijepu stvar. Znate kako ima u nekim barem romanima ona obična
unknown
diskvalifikacija na početku, sve su sličnosti sa realnim osobama slučajne i tako dalje. Da, slučajne. Ali on on je to malo promijenio, nekako tako kao sve osobe u tom romanu su izmišljene osobe,
diskvalifikacija na početku, sve su sličnosti sa realnim osobama slučajne i tako dalje. Da, slučajne. Ali on on je to malo promijenio, nekako tako kao sve osobe u tom romanu su izmišljene osobe,
Slavoj Žižek
nisu stvarne osobe, ali isto važi za sve realne osobe koje poznam. One su uglavnom izmišljene osobe, tako da zapravo to ništa ne znači, nešto takvo. Ja mislim da je tako. Recite mi ovaj vi ste filozof, je l' kako sami sebe volite doživljavati, kao filozof? Filozof,
nisu stvarne osobe, ali isto važi za sve realne osobe koje poznam. One su uglavnom izmišljene osobe, tako da zapravo to ništa ne znači, nešto takvo. Ja mislim da je tako. Recite mi ovaj vi ste filozof, je l' kako sami sebe volite doživljavati, kao filozof? Filozof,
unknown
filozof, filozof. Dobro. S čime si filozof razbija glavu? Što muči filozofa Žižeka? Što ga muči? Uf, što mene muči, ne znam. Ja ne volim sebe, gledat' mene na
filozof, filozof. Dobro. S čime si filozof razbija glavu? Što muči filozofa Žižeka? Što ga muči? Uf, što mene muči, ne znam. Ja ne volim sebe, gledat' mene na
Slavoj Žižek
ekranu, to je za mene užas. Ali, mogao bih vam kazati nešto drugo. Je nevjerojatno kako čak danas kad filozofija ne stoji najbolje, ljudi očekuju ja mislim od filozofije nešto što oni ne mogu dobiti od nje. Odgovore na pitanja šta da uradim. To mogu od religije dobiti. Pa, od religije, od drugih znanosti, štogod hoćete. Ne od filozofije. Ja mislim da je dužnost, osnovna dužnost filozofa danas nešto drugo. Gilles Deleuze kaže negdje nešto veoma jednostavno ali istinito. Nema samo ne nema samo istinitih i pogrešnih odgovora na pitanja, ima i istinitih i pogrešnih pitanja. E pa to sam htio pitati, je l' to dobro ili loše? Nekad se samo da tako kažem elita ljudi koji su bili relativno materijalno situirani koji su imali kliker u glavi bavio filozofijom, a više-manje ostali su radili. Ja bih kazao da je dobro ali opasno. Zašto? Opasno opasno opasno opasno zato što nikad se ne zna šta će biti rezultat. Nikad se ne zna kako situacija je veoma otvorena. Ja mislim to je isto kao i sa ekološkom krizom. Ja mislim što što je ekologija bi bio drugi primjer kako se svi slažemo
ekranu, to je za mene užas. Ali, mogao bih vam kazati nešto drugo. Je nevjerojatno kako čak danas kad filozofija ne stoji najbolje, ljudi očekuju ja mislim od filozofije nešto što oni ne mogu dobiti od nje. Odgovore na pitanja šta da uradim. To mogu od religije dobiti. Pa, od religije, od drugih znanosti, štogod hoćete. Ne od filozofije. Ja mislim da je dužnost, osnovna dužnost filozofa danas nešto drugo. Gilles Deleuze kaže negdje nešto veoma jednostavno ali istinito. Nema samo ne nema samo istinitih i pogrešnih odgovora na pitanja, ima i istinitih i pogrešnih pitanja. E pa to sam htio pitati, je l' to dobro ili loše? Nekad se samo da tako kažem elita ljudi koji su bili relativno materijalno situirani koji su imali kliker u glavi bavio filozofijom, a više-manje ostali su radili. Ja bih kazao da je dobro ali opasno. Zašto? Opasno opasno opasno opasno zato što nikad se ne zna šta će biti rezultat. Nikad se ne zna kako situacija je veoma otvorena. Ja mislim to je isto kao i sa ekološkom krizom. Ja mislim što što je ekologija bi bio drugi primjer kako se svi slažemo
unknown
ekološka kriza.
ekološka kriza.
Slavoj Žižek
Ali ja mislim da je u dominirajućoj percepciji, koja je ipak ova Deep Ecology New Age percepcija ekološke krize, da je već jedna ideološka mistifikacija na radu. Naime, koja je ova percepcija? To je percepcija ima neki prirodni poredak, harmonična cirkulacija, a čovjek sa svojim poludjelim subjektivitetom, ekscesnom aktivnošću to je poremetio, pa treba da se vratimo nekakvoj ravnoteži i tako dalje. Ja mislim da je to radikalna brutalna manipulacija. Priroda to nije. Priroda nije nikakva ravnoteža. Priroda... Priroda je i ovo. Je jedna ne samo i ovo, priroda je jedna velika katastrofa u sebi. Da vam dam jedan primitivan dokaz. Od čega mi živimo, mi ljudi mislim energija, šta je naš glavni vir energije? Nafta. A šta je nafta? Nafta je ostatak neke mega nezamislive katastrofe na zemlji. Znači, problem je u tome što smo mi radi da tako kažem
Ali ja mislim da je u dominirajućoj percepciji, koja je ipak ova Deep Ecology New Age percepcija ekološke krize, da je već jedna ideološka mistifikacija na radu. Naime, koja je ova percepcija? To je percepcija ima neki prirodni poredak, harmonična cirkulacija, a čovjek sa svojim poludjelim subjektivitetom, ekscesnom aktivnošću to je poremetio, pa treba da se vratimo nekakvoj ravnoteži i tako dalje. Ja mislim da je to radikalna brutalna manipulacija. Priroda to nije. Priroda nije nikakva ravnoteža. Priroda... Priroda je i ovo. Je jedna ne samo i ovo, priroda je jedna velika katastrofa u sebi. Da vam dam jedan primitivan dokaz. Od čega mi živimo, mi ljudi mislim energija, šta je naš glavni vir energije? Nafta. A šta je nafta? Nafta je ostatak neke mega nezamislive katastrofe na zemlji. Znači, problem je u tome što smo mi radi da tako kažem
unknown
starim Sartreovim riječima, radikalno osuđeni na slobodu. Nema nikakvog temelja gdje možemo da se vratimo. Nemamo mi tla ispod sebe. A ovaj kada govorite da kažete
starim Sartreovim riječima, radikalno osuđeni na slobodu. Nema nikakvog temelja gdje možemo da se vratimo. Nemamo mi tla ispod sebe. A ovaj kada govorite da kažete
Slavoj Žižek
nemamo tla ispod sebe, međutim o čemu se radi kada kada se vratimo na na onu Marxovu, a vi za sebe sami za sebe tvrdite da ste marksist, vi volite za sebe ponekad isticati da ste marksist, da su filozofi to je on nekada tvrdio govoreći o Feuerbachu da su dosad filozofi samo tumačili svijet, a da ga sada treba mijenjati. Vi međutim tvrdite da ta promjena nas je dovela do ovdje, pa dokle šta šta to znači danas nas je dovela do ovdje, da je to kao nešto dobro? Ja bih skoro kazao da treba da kažem malo ironično kao što je čak drug Staljin kazao da marksizam nije mrtvo slovo treba ga stvaralački dodati. E sada treba malo stvaralački dopuniti Marxa, da
nemamo tla ispod sebe, međutim o čemu se radi kada kada se vratimo na na onu Marxovu, a vi za sebe sami za sebe tvrdite da ste marksist, vi volite za sebe ponekad isticati da ste marksist, da su filozofi to je on nekada tvrdio govoreći o Feuerbachu da su dosad filozofi samo tumačili svijet, a da ga sada treba mijenjati. Vi međutim tvrdite da ta promjena nas je dovela do ovdje, pa dokle šta šta to znači danas nas je dovela do ovdje, da je to kao nešto dobro? Ja bih skoro kazao da treba da kažem malo ironično kao što je čak drug Staljin kazao da marksizam nije mrtvo slovo treba ga stvaralački dodati. E sada treba malo stvaralački dopuniti Marxa, da
unknown
možda smo suviše radili mijenjali svijet pa ga treba malo, a vrijeme je da ga interpretiramo, kako da kažem, ne? E sad smo došli na interpretaciju. A znate s drugim riječima, evo još jedna stvar koju u kojoj ja vidim kao simptom. One mnoge već su dosadne konferencije koje posjećujem, pa sam zapazio u posljednjim godinama pre svega ovim
možda smo suviše radili mijenjali svijet pa ga treba malo, a vrijeme je da ga interpretiramo, kako da kažem, ne? E sad smo došli na interpretaciju. A znate s drugim riječima, evo još jedna stvar koju u kojoj ja vidim kao simptom. One mnoge već su dosadne konferencije koje posjećujem, pa sam zapazio u posljednjim godinama pre svega ovim
Slavoj Žižek
pseudo-šik radikalnim krugovima neku retoriku emergencije, vanrednog stanja. Retoričke figure kao da l' ste svjesni da, na primjer kad bih ja sad vama govorio da li si svjestan da za svaku riječ koju si ovdje progovorio, deset djece je umrlo od gladi u Africi. Ili svaku rečenicu koju sam kazao, za svaku rečenicu jedna je žena silovana na našim ulicama i tako dalje. Ja mislim da je to lažna retorika, da je to ja mislim da je takav diskurs diskurs vanrednog stanja gdje treba da se uradi katastrofa i tako dalje, nema ništa subverzivnog. To je upravo vladajući diskurs danas. Ovaj humanitarni diskurs Soros, one Microsoft znači Bill Gates, da, različiti oblici, da, pokušaj. Kako se ovaj ime mi je i prošlo Bill Gates, moj, Bill Gates i tako dalje. Svi oni sada pola dana grmiš pare, a drugo pola dana vraćaš. Je l' to hipokrizija neka ili što? O čemu se radi? Ja mislim da je čak više nego obična hipokrizija. Peter Sloterdijk, sa kojim naravno se ne slažem, ne? Filozof ali ipak nije budala, vrijedi ga čitati. On je čak razvio u svojoj posljednjoj knjizi jednu zanimljivu ideju kako sada ova milosrđe nije više samo nekakva osobna idiosinkrazija već je dio kapitalističke reprodukcije, je ključan sastavan dio danas. Tako da ovdje ja mislim da to što treba ima jedan drugi aspekt marksizma kojeg ja volim. Baš sam se čitao iz nostalgije neka pisma Marx i Engels i postoji jedno divno pismo Marxa Engelsu iz Pariška komuna, gdje je izgledalo je tada iluzija je to bila naravno da će
pseudo-šik radikalnim krugovima neku retoriku emergencije, vanrednog stanja. Retoričke figure kao da l' ste svjesni da, na primjer kad bih ja sad vama govorio da li si svjestan da za svaku riječ koju si ovdje progovorio, deset djece je umrlo od gladi u Africi. Ili svaku rečenicu koju sam kazao, za svaku rečenicu jedna je žena silovana na našim ulicama i tako dalje. Ja mislim da je to lažna retorika, da je to ja mislim da je takav diskurs diskurs vanrednog stanja gdje treba da se uradi katastrofa i tako dalje, nema ništa subverzivnog. To je upravo vladajući diskurs danas. Ovaj humanitarni diskurs Soros, one Microsoft znači Bill Gates, da, različiti oblici, da, pokušaj. Kako se ovaj ime mi je i prošlo Bill Gates, moj, Bill Gates i tako dalje. Svi oni sada pola dana grmiš pare, a drugo pola dana vraćaš. Je l' to hipokrizija neka ili što? O čemu se radi? Ja mislim da je čak više nego obična hipokrizija. Peter Sloterdijk, sa kojim naravno se ne slažem, ne? Filozof ali ipak nije budala, vrijedi ga čitati. On je čak razvio u svojoj posljednjoj knjizi jednu zanimljivu ideju kako sada ova milosrđe nije više samo nekakva osobna idiosinkrazija već je dio kapitalističke reprodukcije, je ključan sastavan dio danas. Tako da ovdje ja mislim da to što treba ima jedan drugi aspekt marksizma kojeg ja volim. Baš sam se čitao iz nostalgije neka pisma Marx i Engels i postoji jedno divno pismo Marxa Engelsu iz Pariška komuna, gdje je izgledalo je tada iluzija je to bila naravno da će
unknown
eksplodirati evropska revolucija. I onda Marx pun brige piše Engelsu: Pa kako to, pa šta sad revolucija, pa nisam ja završio Kapital, malo kasni, ne još sada. To, to je marksizam kojeg ja volim, da tako kažem. Ne ne to je ja mislim upravo ucjena pra ono što nam se insinuira kad se kaže nemoj sad da pričaš treba da uradimo, je nemoj da misliš, nemoj misliti. Nemoj misliti već uradi, pomaži uradi, ali nemoj reflektirati šta se zapravo danas dešava. Dobro, je l' ima
eksplodirati evropska revolucija. I onda Marx pun brige piše Engelsu: Pa kako to, pa šta sad revolucija, pa nisam ja završio Kapital, malo kasni, ne još sada. To, to je marksizam kojeg ja volim, da tako kažem. Ne ne to je ja mislim upravo ucjena pra ono što nam se insinuira kad se kaže nemoj sad da pričaš treba da uradimo, je nemoj da misliš, nemoj misliti. Nemoj misliti već uradi, pomaži uradi, ali nemoj reflektirati šta se zapravo danas dešava. Dobro, je l' ima
Slavoj Žižek
je l' ima danas hajde sad budem otvoren jasan, a to je i tema koja vas iznimno zanima, je l' ima kakve alternative toj liberalnoj demokraciji o kojoj na neki način cijelo vrijeme posredno pričamo? U tome je ja mislim ključni problem, što naravno nema formulisane alternative. Ja ne vjerujem u sve ove Negri-multituda i tako dalje ili ovaj novi latinoamerički populizam i tako dalje. Chavez vam nije baš nešto pretjerano simpatičan, odnosno mislite da se to ne može... Pa kad je sklopio pakt sa Lukašenkom to da tako kažem nije mu baš diglo popularnost kod mene. Ne, ja mislim da je to ipak neka varijanta čak protofašistoidnog američkog latinoameričkog populizma gdje ja nažalost ne vidim perspektive. Ali problem je za mene u tome kao što ste kazali. Mi svi se smijemo budala Fukuyama naivnom koji misli o kraju povijesti. To sam evo možemo mogu vam to pitati. Ali u nekom smislu on je ipak govorio istinu. Gledajte samo povjest lijeve misli. Još prije godina raspravljalo se o pitanjima da li je kapitalizam jedina mogućnost, da li je država parlamentarna demokracija jedina mogućnost. Danas čak radikalni ljevičari niko ne postavlja to pod pitanje. Svi svi smo u praksi Fukuyamari, da tako kažem, ne? Svi molim. A vi? Ne. Ja mislim ne nemam ja neke sad socijalističke revolucije ili šta alternative. Ja sam samo strukturni pesimista u smislu što ja mislim da ima ne samo to što se obično
je l' ima danas hajde sad budem otvoren jasan, a to je i tema koja vas iznimno zanima, je l' ima kakve alternative toj liberalnoj demokraciji o kojoj na neki način cijelo vrijeme posredno pričamo? U tome je ja mislim ključni problem, što naravno nema formulisane alternative. Ja ne vjerujem u sve ove Negri-multituda i tako dalje ili ovaj novi latinoamerički populizam i tako dalje. Chavez vam nije baš nešto pretjerano simpatičan, odnosno mislite da se to ne može... Pa kad je sklopio pakt sa Lukašenkom to da tako kažem nije mu baš diglo popularnost kod mene. Ne, ja mislim da je to ipak neka varijanta čak protofašistoidnog američkog latinoameričkog populizma gdje ja nažalost ne vidim perspektive. Ali problem je za mene u tome kao što ste kazali. Mi svi se smijemo budala Fukuyama naivnom koji misli o kraju povijesti. To sam evo možemo mogu vam to pitati. Ali u nekom smislu on je ipak govorio istinu. Gledajte samo povjest lijeve misli. Još prije godina raspravljalo se o pitanjima da li je kapitalizam jedina mogućnost, da li je država parlamentarna demokracija jedina mogućnost. Danas čak radikalni ljevičari niko ne postavlja to pod pitanje. Svi svi smo u praksi Fukuyamari, da tako kažem, ne? Svi molim. A vi? Ne. Ja mislim ne nemam ja neke sad socijalističke revolucije ili šta alternative. Ja sam samo strukturni pesimista u smislu što ja mislim da ima ne samo to što se obično
unknown
pominje na nivou ekologije, već i na drugim
pominje na nivou ekologije, već i na drugim
Slavoj Žižek
socijalnim nivoima i tako dalje, suvremeni globalni kapitalizam, da ima toliko antagonizama u sebi da će to prije ili kasnije, a prije ili kasnije ne u smislu za godina, već ja ne znam da budem vulgarno empiričan godina maksimum, da će to da će se to radikalno promijeniti. Ili neka nova Apartheid diktatura ili ili otvorene eksplozije, kaos ili šta, nešto će eksplodirati, nešto će se desiti. I moj problem je biti spreman na ono. E pa to sam htio pitati, složili smo se da je kao socijalizam utopija. Međutim, kada ja se sjećam kad mi je s druge strane prije dvije i pol godine Milan Kangrga bio gost, pitanje za gledatelje je bilo koji društveni poredak je pravedni pravedniji socijalizam ili kapitalizam? Javilo se ljudi. Bilo je poziva, od toga je danas reklo da je socijalizam bio pravednije društveno uređenje. Je l' to sentiment ako smo ako se bar na ovoj teoretskoj razini možemo složiti da je to na neki način utopija? Je l' to sentiment ljudi koji su nekad bili mlađi pa im je zato bilo ljepše? O čemu se radi? Ja bih to ja bih to tako kazao. S jedne strane naravno ima ovaj element retroaktivne nostalgije sentimenta. Kao što ja na primjer sredinom sedamdesetih godina sam služio
socijalnim nivoima i tako dalje, suvremeni globalni kapitalizam, da ima toliko antagonizama u sebi da će to prije ili kasnije, a prije ili kasnije ne u smislu za godina, već ja ne znam da budem vulgarno empiričan godina maksimum, da će to da će se to radikalno promijeniti. Ili neka nova Apartheid diktatura ili ili otvorene eksplozije, kaos ili šta, nešto će eksplodirati, nešto će se desiti. I moj problem je biti spreman na ono. E pa to sam htio pitati, složili smo se da je kao socijalizam utopija. Međutim, kada ja se sjećam kad mi je s druge strane prije dvije i pol godine Milan Kangrga bio gost, pitanje za gledatelje je bilo koji društveni poredak je pravedni pravedniji socijalizam ili kapitalizam? Javilo se ljudi. Bilo je poziva, od toga je danas reklo da je socijalizam bio pravednije društveno uređenje. Je l' to sentiment ako smo ako se bar na ovoj teoretskoj razini možemo složiti da je to na neki način utopija? Je l' to sentiment ljudi koji su nekad bili mlađi pa im je zato bilo ljepše? O čemu se radi? Ja bih to ja bih to tako kazao. S jedne strane naravno ima ovaj element retroaktivne nostalgije sentimenta. Kao što ja na primjer sredinom sedamdesetih godina sam služio
unknown
JNA armiju. I
JNA armiju. I
unknown
onda i sad pričam nostalgično sve one viceve kako je to bilo tamo. Ali naravno nikad se ne bih ja tamo vratio, bio je užas ona godina, ne? Tako
onda i sad pričam nostalgično sve one viceve kako je to bilo tamo. Ali naravno nikad se ne bih ja tamo vratio, bio je užas ona godina, ne? Tako
Slavoj Žižek
u tom smislu naravno to je naravno da je to neka iluzija. Ali je iluzija više fina iluzija u smislu da čak kako da kažem, naravno da je realni socijalizam i naš samoupravni bla bla,
u tom smislu naravno to je naravno da je to neka iluzija. Ali je iluzija više fina iluzija u smislu da čak kako da kažem, naravno da je realni socijalizam i naš samoupravni bla bla,
unknown
naravno da je to bio nekakav propali projekat. Da,
naravno da je to bio nekakav propali projekat. Da,
Slavoj Žižek
ali osuđen na neuspjeh mjeren vlastitim standardima. Imao je on neku normativnu strukturu koja je bila njegova vlastita i to bi bila neka lijepa tema koja nije još dovoljno istraživana. Do koje su granice čak ako su oni otvoreno antikomunisti, veliki disidenti kao Havel ipak produkt realnog socijalizma? U tom smislu što normativna struktura da kako naivno kažem, u ime koje su oni kritikovali
ali osuđen na neuspjeh mjeren vlastitim standardima. Imao je on neku normativnu strukturu koja je bila njegova vlastita i to bi bila neka lijepa tema koja nije još dovoljno istraživana. Do koje su granice čak ako su oni otvoreno antikomunisti, veliki disidenti kao Havel ipak produkt realnog socijalizma? U tom smislu što normativna struktura da kako naivno kažem, u ime koje su oni kritikovali
unknown
socijalistične režime bila je konstituirana
socijalistične režime bila je konstituirana
Slavoj Žižek
od nada, utopija koji su bili specifično socijalističke. Zato ja mislim to je zanimljiva bila scena ona tako su mi prijatelji iz Češke kazali direktna mržnja dva Vaclava: Klaus, Havel. To je to. Klaus je bio čisti kapitalista. I zato je Klaus na neki način jako su moje simpatije sa onim drugim Havelom, Vaclavom uvijek kazao pa Vaclav Havel on je još socijalista i tako dalje. To je za mene znači imao je neku normativnu strukturu iščekivanja tako da možemo kazati da je socijalizam propao ne zato što nije dostigao standarde ljudskih prava na zapadu već s obzirom na vlastitu normativnost. Imao je jednu ovu napetost koju ja ipak mislim fašizam nije imao. Zato i tipično imate velike disidente u komunizmu. Ali poslije kad je Hitler rasčistio sa Röhm-om '34, kako da kažem cinički imate zahtjeva socijalizam sa ljudskim licem, ja ne mogu se baš sjetiti da je bio u Njemačkoj kakav pokret za nacizam sa ljudskim licem, kako da kažem. Ova dimenzija nije tamo. I to je ja mislim taj paradoks. Kad je stvar u svojoj vulgarnoj realnosti prošla, to što ostaje ljudima je ova više idealnija utopijska struktura. Kada
od nada, utopija koji su bili specifično socijalističke. Zato ja mislim to je zanimljiva bila scena ona tako su mi prijatelji iz Češke kazali direktna mržnja dva Vaclava: Klaus, Havel. To je to. Klaus je bio čisti kapitalista. I zato je Klaus na neki način jako su moje simpatije sa onim drugim Havelom, Vaclavom uvijek kazao pa Vaclav Havel on je još socijalista i tako dalje. To je za mene znači imao je neku normativnu strukturu iščekivanja tako da možemo kazati da je socijalizam propao ne zato što nije dostigao standarde ljudskih prava na zapadu već s obzirom na vlastitu normativnost. Imao je jednu ovu napetost koju ja ipak mislim fašizam nije imao. Zato i tipično imate velike disidente u komunizmu. Ali poslije kad je Hitler rasčistio sa Röhm-om '34, kako da kažem cinički imate zahtjeva socijalizam sa ljudskim licem, ja ne mogu se baš sjetiti da je bio u Njemačkoj kakav pokret za nacizam sa ljudskim licem, kako da kažem. Ova dimenzija nije tamo. I to je ja mislim taj paradoks. Kad je stvar u svojoj vulgarnoj realnosti prošla, to što ostaje ljudima je ova više idealnija utopijska struktura. Kada
unknown
razgovaramo o izmima, hajmo se dotaknuti nacionalizma i patriotizma. Međutim s vama želim baš prokomentirati jednu tezu nekadašnjih praksisovaca, danas ih je dosta dosta malo ovaj da koji kažu da zadržimo se čak samo na patriotizmu, koji kažu i patriotizam nazivaju čak zlom. Jer da kažu da unatoč tome što patriotizam lijepo zvuči, da je on u biti jedna egocentrična pozicija koja u ljubavi i brizi isključuje sve one druge. Šta vi mislite o patriotizmu? Dakle uzima se više-manje zdravo za gotovo da je nacionalizam kao negativna kategorija, a patriotizam pozitivna. Međutim ovi marksisti dakle praksisovci tvrde da je i patriotizam negativna kategorija. Šta je za Žižeka patriotizam? Pa dobro,
razgovaramo o izmima, hajmo se dotaknuti nacionalizma i patriotizma. Međutim s vama želim baš prokomentirati jednu tezu nekadašnjih praksisovaca, danas ih je dosta dosta malo ovaj da koji kažu da zadržimo se čak samo na patriotizmu, koji kažu i patriotizam nazivaju čak zlom. Jer da kažu da unatoč tome što patriotizam lijepo zvuči, da je on u biti jedna egocentrična pozicija koja u ljubavi i brizi isključuje sve one druge. Šta vi mislite o patriotizmu? Dakle uzima se više-manje zdravo za gotovo da je nacionalizam kao negativna kategorija, a patriotizam pozitivna. Međutim ovi marksisti dakle praksisovci tvrde da je i patriotizam negativna kategorija. Šta je za Žižeka patriotizam? Pa dobro,
Slavoj Žižek
moje stajalište ovdje je više neki zdravi razum. Naravno da imam i ja neko kako da kažem neko osnovno nepovjerenje nepovjerenje u patriotizam. Ali mogu ipak zamisliti u specifičnim situacijama, na primjer neke antikolonijalne borbe i tako dalje mogu zamisliti neki progresivni patriotizam. Ali mene zanima više nešto drugo: ovi komplikovani patriotizam koji se maskira kao kozmopolitizam. Na primjer, uza svo moje svo moje poštovanje prema francuskim teoretičarima, pa mu oni su jedno mojih glavnih referenca Lacan i tako dalje. To što na nivou osobnih kontakata što me malo smeta kod Francuza je da oni svoj nacionalizam, oni su ja mislim mnogo nacionalističkiji od Engleza i Nijemaca. A od Hrvata i Srba? Molim? A od Hrvata i Srba? Slovenaca? Okej sad ću vam nešto kazati što se vama neće sviđati jer ispast će kao da kao da se sad idem nekog pro-Hrvata ili šta ne. Ali da vam kažem nešto ozbiljno, kako da kažem, u svu moju kritiku i do hrvatskog nacionalizma, nešto mi je uvijek smetalo kod srpskog upravo to da se uvijek predstavljao kao vi Hrvati, Slovenci vi ste vase zatvoreni, a mi smo onaj svjetovljanski otvoreni i tako dalje. To to to mi je malo smetalo. Ja se mnogo više bojim partikularizma koji se maskira kao univerzalan. Hajmo na teren ovih naših nacija, malo smo ga se dotaknuli, pa sasvim jasno pitanje: zašto se recimo Hrvati boje Slovenaca i Slovenci Hrvata? U čemu je problem? Pa ne znam, ja ipak ovdje ostajem ja stari dogmatski marksista gdje se kaže primat unutrašnjih antagonizama prema vanjskim, ne? Znači, to je ja mislim uvijek kako da kažem u prvom momentu unutrašnje pitanje Slovenaca i Hrvata. Nešto ne klapa kod nas Slovenaca pa zato projektiramo ili trebamo kao referenciju Hrvatske i tako dalje. Ja mislim da je uvijek nekakav takav mehanizam ovdje. Ali bi na nešto drugo upozorio. To čemu se ja apsolutno suprotstavljam kad se pokuša objasnit' nacionalizam, to je jedna veoma popularna teorija čak od ljevičara, teorija ovog kako da se kaže nedostatka vrijednosti, ne? Ideja je u tome, naš postmoderni svijet je takav svijet nesigurnosti nema više tvrdih vrednota i tako dalje, ljudi nemaju orijentacija pa oni izgubljeni u tom otvoren svijet suviše izbora suviše slobode pa oni bježe u neku sigurnost. Ne, ja mislim upravo suprotno. Jer ako gledate velike oblike ove populističke nacionalističke eksplozije, ja ih ne izjednačavam dajem samo kao primjer od fašizma, nacizma do Miloševića. Aleksandar Tijanić napisao je jedan odličan članak, iako se inače s njim ne slažem, gdje je kazao kako Miloševićev nacionalizam djelovao je kao jedan karneval. Nije ozbiljno jedna lažna sloboda možeš ubijati, piješ i tako dalje. Voziš voziš se. Da, i to je već Adorno znao u svojoj analizi već u kasnim
moje stajalište ovdje je više neki zdravi razum. Naravno da imam i ja neko kako da kažem neko osnovno nepovjerenje nepovjerenje u patriotizam. Ali mogu ipak zamisliti u specifičnim situacijama, na primjer neke antikolonijalne borbe i tako dalje mogu zamisliti neki progresivni patriotizam. Ali mene zanima više nešto drugo: ovi komplikovani patriotizam koji se maskira kao kozmopolitizam. Na primjer, uza svo moje svo moje poštovanje prema francuskim teoretičarima, pa mu oni su jedno mojih glavnih referenca Lacan i tako dalje. To što na nivou osobnih kontakata što me malo smeta kod Francuza je da oni svoj nacionalizam, oni su ja mislim mnogo nacionalističkiji od Engleza i Nijemaca. A od Hrvata i Srba? Molim? A od Hrvata i Srba? Slovenaca? Okej sad ću vam nešto kazati što se vama neće sviđati jer ispast će kao da kao da se sad idem nekog pro-Hrvata ili šta ne. Ali da vam kažem nešto ozbiljno, kako da kažem, u svu moju kritiku i do hrvatskog nacionalizma, nešto mi je uvijek smetalo kod srpskog upravo to da se uvijek predstavljao kao vi Hrvati, Slovenci vi ste vase zatvoreni, a mi smo onaj svjetovljanski otvoreni i tako dalje. To to to mi je malo smetalo. Ja se mnogo više bojim partikularizma koji se maskira kao univerzalan. Hajmo na teren ovih naših nacija, malo smo ga se dotaknuli, pa sasvim jasno pitanje: zašto se recimo Hrvati boje Slovenaca i Slovenci Hrvata? U čemu je problem? Pa ne znam, ja ipak ovdje ostajem ja stari dogmatski marksista gdje se kaže primat unutrašnjih antagonizama prema vanjskim, ne? Znači, to je ja mislim uvijek kako da kažem u prvom momentu unutrašnje pitanje Slovenaca i Hrvata. Nešto ne klapa kod nas Slovenaca pa zato projektiramo ili trebamo kao referenciju Hrvatske i tako dalje. Ja mislim da je uvijek nekakav takav mehanizam ovdje. Ali bi na nešto drugo upozorio. To čemu se ja apsolutno suprotstavljam kad se pokuša objasnit' nacionalizam, to je jedna veoma popularna teorija čak od ljevičara, teorija ovog kako da se kaže nedostatka vrijednosti, ne? Ideja je u tome, naš postmoderni svijet je takav svijet nesigurnosti nema više tvrdih vrednota i tako dalje, ljudi nemaju orijentacija pa oni izgubljeni u tom otvoren svijet suviše izbora suviše slobode pa oni bježe u neku sigurnost. Ne, ja mislim upravo suprotno. Jer ako gledate velike oblike ove populističke nacionalističke eksplozije, ja ih ne izjednačavam dajem samo kao primjer od fašizma, nacizma do Miloševića. Aleksandar Tijanić napisao je jedan odličan članak, iako se inače s njim ne slažem, gdje je kazao kako Miloševićev nacionalizam djelovao je kao jedan karneval. Nije ozbiljno jedna lažna sloboda možeš ubijati, piješ i tako dalje. Voziš voziš se. Da, i to je već Adorno znao u svojoj analizi već u kasnim
unknown
tridesetim godinama kako nacizam nije bio samo represija, opresija, disciplina, ne više dekadencija već jedna lažna lažna transgresija, lažno oslobođenje. Tako da mislim ako govorite sa nekim nacionalistom šta će vam on zaista kazat'. On vam neće kazati o živim u otvorenom društvu nemam orijentacija pa bježim natrag u naciju. Ne on će vam kazati ovo sadašnje društvo sve više regulisano, nema slobode. Okej, formalno sam slobodan, ali ne mogu pušiti, ne mogu da bijem svoju ženu štogod hoćete. A nacionalistička identifikacija daje ti neku lažnu slobodu. Ja mislim da je to jedan ključan momenat. Pa dobro, sad kad govorimo o toj toj lažnoj slobodi, postoji ona postoji onaj
tridesetim godinama kako nacizam nije bio samo represija, opresija, disciplina, ne više dekadencija već jedna lažna lažna transgresija, lažno oslobođenje. Tako da mislim ako govorite sa nekim nacionalistom šta će vam on zaista kazat'. On vam neće kazati o živim u otvorenom društvu nemam orijentacija pa bježim natrag u naciju. Ne on će vam kazati ovo sadašnje društvo sve više regulisano, nema slobode. Okej, formalno sam slobodan, ali ne mogu pušiti, ne mogu da bijem svoju ženu štogod hoćete. A nacionalistička identifikacija daje ti neku lažnu slobodu. Ja mislim da je to jedan ključan momenat. Pa dobro, sad kad govorimo o toj toj lažnoj slobodi, postoji ona postoji onaj
Slavoj Žižek
Nietzscheov aktivni i pasivni nihilizam. E u kojem mi većina svijeta pretpostavka je da živimo u ovom pasivnom. Dakle Žižek ima godina, relativno se koliko imate? Dobro, tu negdje. Dobro, Žižek ima godina, relativno je situiran, živi s manekenkom, to je neki relativno uljuljkana pozicija tog pasivnog nihilizma. Dakle živite relativno dobro koliko vidim pijete Colu Light, pretpostavljam da ne jedete masnu hranu. A što je s druge strane, koji je taj aktivni nihilizam? Mislim vi ste već nešto pisali o tome. Je l' to onaj Palestinac samoubojica koji sa sa eksplozivom oko oko pasa u stvari ulazi u stvaran život? E sad gdje naći granicu između ta dva nihilizma? E, to što se to taj podatak koji je tajna državna tajna ste ga javno spomenuli kad preuzimam vlast dvije godine gulaga za odavde. Okej idemo naprijed. Ne, ne, prvo ne ja ne kupujem ove teorije koja kaže mi na zapadu živimo u onom umjetnom svijetu, a oni Palestinci isključeni i tako dalje žive u nekom realnom svijetu. Ne ja mislim da je realnost danas je realnost kapitala. I tragedija je u tome što čak i oni koji žive u realnom svijetu, šta se može desiti sa njima? Njihova sudbina je odlučena kad se nešto desi na nivou nekih spekulacija u New York-u. Znači, što vlada nije realni svijet, vlada spekulacija. To je već Marx znao, kapitalizam je veoma
Nietzscheov aktivni i pasivni nihilizam. E u kojem mi većina svijeta pretpostavka je da živimo u ovom pasivnom. Dakle Žižek ima godina, relativno se koliko imate? Dobro, tu negdje. Dobro, Žižek ima godina, relativno je situiran, živi s manekenkom, to je neki relativno uljuljkana pozicija tog pasivnog nihilizma. Dakle živite relativno dobro koliko vidim pijete Colu Light, pretpostavljam da ne jedete masnu hranu. A što je s druge strane, koji je taj aktivni nihilizam? Mislim vi ste već nešto pisali o tome. Je l' to onaj Palestinac samoubojica koji sa sa eksplozivom oko oko pasa u stvari ulazi u stvaran život? E sad gdje naći granicu između ta dva nihilizma? E, to što se to taj podatak koji je tajna državna tajna ste ga javno spomenuli kad preuzimam vlast dvije godine gulaga za odavde. Okej idemo naprijed. Ne, ne, prvo ne ja ne kupujem ove teorije koja kaže mi na zapadu živimo u onom umjetnom svijetu, a oni Palestinci isključeni i tako dalje žive u nekom realnom svijetu. Ne ja mislim da je realnost danas je realnost kapitala. I tragedija je u tome što čak i oni koji žive u realnom svijetu, šta se može desiti sa njima? Njihova sudbina je odlučena kad se nešto desi na nivou nekih spekulacija u New York-u. Znači, što vlada nije realni svijet, vlada spekulacija. To je već Marx znao, kapitalizam je veoma
unknown
idealistički fenomenon, kako da kažem. Ali to što ste vi kazali sad, pa mislim da su ovdje dvije stvari. Uopšte na generalnom nivou dijagnoza bi bila se slažem s tim da
idealistički fenomenon, kako da kažem. Ali to što ste vi kazali sad, pa mislim da su ovdje dvije stvari. Uopšte na generalnom nivou dijagnoza bi bila se slažem s tim da
Slavoj Žižek
ono što imamo danas u spoju ovog umjereno tolerantnog liberalno-potrošačkog društva i takozvanih novih fundamentalizama, da je to upravo konflikt aktivnog i pasivnog nihilizma. A što se mene osobno tiče, ne ja mislim da ipak ja sebe shvaćam kao nekog workholica, kako da kažem. Ne ja sam ipak
ono što imamo danas u spoju ovog umjereno tolerantnog liberalno-potrošačkog društva i takozvanih novih fundamentalizama, da je to upravo konflikt aktivnog i pasivnog nihilizma. A što se mene osobno tiče, ne ja mislim da ipak ja sebe shvaćam kao nekog workholica, kako da kažem. Ne ja sam ipak
unknown
hegelijanac,
hegelijanac,
Slavoj Žižek
ja ne vjerujem u realnost, kakva realnost. Nema realnosti. Realno danas je kapital koji je spekulativna kategorija. Što hoću da kažem da ja apsolutno ne vjerujem u to da ova postmoderna dogma ima neke to simboličke fikcije i tako dalje, a tamo je neka tvrda realnost ispred koje mi bježimo. Ja mislim da lekcija psihoanalize koju ja prihvatam je da ako ima negdje neka tvrda realnost mi je susrećemo u snu. Mi realnost konstitutišemo svoju socijalni realnost kao bežanje back pred nečim što susrećemo više u snovima u fantazijama i tako dalje. To je ona Freudova priča da je u stvari stvarnost za one koji ne mogu podnijeti snove. Apsolutno, to je osnovna lekcija psihoanalize. Dobro, a što psihoanalitičar Žižek kaže, hajmo hajmo se spustiti na priču koja koja možda možda smo nerazumljiviji širem gledateljstvu, možda i nismo ja ne znam ne podcjenjujem to gledateljstvo. Ovaj hajmo se spustiti na onu nižu razinu šta kaže psihoanalitičar Žižek recimo o slovenskom preporu o Romima na primjer? To je dosta ljudi iznenadilo ovdje u Hrvatskoj odnos većinske zajednice prema manjinskoj romskoj zajednici u Sloveniji. Pa su se svi ovdje u Hrvatskoj premda mnogi i lažno da se razumijemo zgražavali nad tim što ti Slovenci rade jadnim Romima, zato jer smo mi Hrvati bolji pa se kod nas takve stvari ne događaju. Pa moj odgovor bi bio ovdje isti kao što sam ga imao u Sjedinjenim Američkim Državama kod problema torture mučenja. Što mene zabrinjava nije toliko stvar što se uistinu danas muči. To svi rade, ja vjerujem da u Kini ili ne znam gdje mnogo više nego u Sjedinjenim Državama. To može izgledati hipokritski ali pravi skandal je za mene da je mučenje, da li da mučimo zatvorenike
ja ne vjerujem u realnost, kakva realnost. Nema realnosti. Realno danas je kapital koji je spekulativna kategorija. Što hoću da kažem da ja apsolutno ne vjerujem u to da ova postmoderna dogma ima neke to simboličke fikcije i tako dalje, a tamo je neka tvrda realnost ispred koje mi bježimo. Ja mislim da lekcija psihoanalize koju ja prihvatam je da ako ima negdje neka tvrda realnost mi je susrećemo u snu. Mi realnost konstitutišemo svoju socijalni realnost kao bežanje back pred nečim što susrećemo više u snovima u fantazijama i tako dalje. To je ona Freudova priča da je u stvari stvarnost za one koji ne mogu podnijeti snove. Apsolutno, to je osnovna lekcija psihoanalize. Dobro, a što psihoanalitičar Žižek kaže, hajmo hajmo se spustiti na priču koja koja možda možda smo nerazumljiviji širem gledateljstvu, možda i nismo ja ne znam ne podcjenjujem to gledateljstvo. Ovaj hajmo se spustiti na onu nižu razinu šta kaže psihoanalitičar Žižek recimo o slovenskom preporu o Romima na primjer? To je dosta ljudi iznenadilo ovdje u Hrvatskoj odnos većinske zajednice prema manjinskoj romskoj zajednici u Sloveniji. Pa su se svi ovdje u Hrvatskoj premda mnogi i lažno da se razumijemo zgražavali nad tim što ti Slovenci rade jadnim Romima, zato jer smo mi Hrvati bolji pa se kod nas takve stvari ne događaju. Pa moj odgovor bi bio ovdje isti kao što sam ga imao u Sjedinjenim Američkim Državama kod problema torture mučenja. Što mene zabrinjava nije toliko stvar što se uistinu danas muči. To svi rade, ja vjerujem da u Kini ili ne znam gdje mnogo više nego u Sjedinjenim Državama. To može izgledati hipokritski ali pravi skandal je za mene da je mučenje, da li da mučimo zatvorenike
unknown
teroriste ili ne, da je to postala kao što Nijemci to veoma lijepa pokažu salonfähig. Tema za salonske pogovore, da je to tema koja ima dignitet teme za raspravu. I to me malo brine u Sloveniji. Dobro ima
teroriste ili ne, da je to postala kao što Nijemci to veoma lijepa pokažu salonfähig. Tema za salonske pogovore, da je to tema koja ima dignitet teme za raspravu. I to me malo brine u Sloveniji. Dobro ima
Slavoj Žižek
naravno ima svih ovih trauma možda smo svi na neki način malo rasisti i tako dalje. Ali ja mislim pravi problem, ja vjerujem u uljudnu hipokriziju, u masku. Ja mislim da
naravno ima svih ovih trauma možda smo svi na neki način malo rasisti i tako dalje. Ali ja mislim pravi problem, ja vjerujem u uljudnu hipokriziju, u masku. Ja mislim da
unknown
je veoma važno... Kako je u Sloveniji na to kako je ta hipokrizija u Sloveniji izostala? To me zanima. E pa to to je mene najviše zabrinulo. Ne samo mene je najviše zabrinulo ne toliko što je ona što tamo ona rulja radila već što na primjer ova scena, dođe predsjednik države ništa samo dođe posjetiti Rome besne sa policijom koja samo ga prati i rulja zaustavi kola, pretraži ih i tako dalje, a policija gledata i tako dalje. To je za mene skoro kao propast nekog pravnog poretka i tako dalje.
je veoma važno... Kako je u Sloveniji na to kako je ta hipokrizija u Sloveniji izostala? To me zanima. E pa to to je mene najviše zabrinulo. Ne samo mene je najviše zabrinulo ne toliko što je ona što tamo ona rulja radila već što na primjer ova scena, dođe predsjednik države ništa samo dođe posjetiti Rome besne sa policijom koja samo ga prati i rulja zaustavi kola, pretraži ih i tako dalje, a policija gledata i tako dalje. To je za mene skoro kao propast nekog pravnog poretka i tako dalje.
Slavoj Žižek
Znači mene više zabrinjava ne sam taj događaj već to je već Kant znao kod Francuske revolucije. Ono bitno se ne dešava u samoj stupidnoj neposrednoj realnosti događaja, već kako je događaj percipiran. Na tom nivou me zabrinjava i ja vidim to kao, možda sam kulturni pesimista već u godinama i tako dalje. Znači da ja u tome vidim neki opšti trend, ne samo ovdje, ne samo u Sloveniji. Kako kako da kažem stvari koje su bile nezamislive, neprihvatljive za javni govor prije nekih čak godina. Na primjer da uzmemo jedan drugi primjer, Poljska. Mene je šokiralo, znam da je prijedlog propao, ali se sjećate prije nekoliko sedmica čini mi se u Poljskoj je skupina nega grupa konzervativnih katoličkih poslanika sasvim ozbiljno i ne kao nekakva simbolička gesta već kao realna konstitucionalna gesta predložili da se ukida funkcija predsjednika republike i da se kao kralj Poljske odabere Isus Krist. Znači direktno politizacija. Ponovo kažem, ne kao nekakva simbolički on je naš kralj već politički. Zar si možete predstavljati šta se to dešava na nivou toga što je
Znači mene više zabrinjava ne sam taj događaj već to je već Kant znao kod Francuske revolucije. Ono bitno se ne dešava u samoj stupidnoj neposrednoj realnosti događaja, već kako je događaj percipiran. Na tom nivou me zabrinjava i ja vidim to kao, možda sam kulturni pesimista već u godinama i tako dalje. Znači da ja u tome vidim neki opšti trend, ne samo ovdje, ne samo u Sloveniji. Kako kako da kažem stvari koje su bile nezamislive, neprihvatljive za javni govor prije nekih čak godina. Na primjer da uzmemo jedan drugi primjer, Poljska. Mene je šokiralo, znam da je prijedlog propao, ali se sjećate prije nekoliko sedmica čini mi se u Poljskoj je skupina nega grupa konzervativnih katoličkih poslanika sasvim ozbiljno i ne kao nekakva simbolička gesta već kao realna konstitucionalna gesta predložili da se ukida funkcija predsjednika republike i da se kao kralj Poljske odabere Isus Krist. Znači direktno politizacija. Ponovo kažem, ne kao nekakva simbolički on je naš kralj već politički. Zar si možete predstavljati šta se to dešava na nivou toga što je
unknown
Hegel nazvao nazvao što je Hegel nazvao objektivni duh. Znači sva ova
Hegel nazvao nazvao što je Hegel nazvao objektivni duh. Znači sva ova
Slavoj Žižek
nenapisana pravila bez kojih morala ne
nenapisana pravila bez kojih morala ne
unknown
radi. Ne, nema, nema, da je morala živa to znači sva ova nenapisana pravila... Što se to događa s tim duhom da je Isus Krist se
radi. Ne, nema, nema, da je morala živa to znači sva ova nenapisana pravila... Što se to događa s tim duhom da je Isus Krist se
Slavoj Žižek
proglašava za kralja? Ja mislim da zaista ovdje ulazimo u neku fazu kako da kažem, ne bih kazao dekadencije, primitivizacije i tako dalje. Ali znate što, ali vi to bolje znate nego nego mi ovdje. Međutim upravo taj zapadni svijet će za Balkan, ako je i Slovenija na Balkanu a i o tome možemo pričati. Pa ja s ovim nemam problema. To je moj stari štos znate to je meni uvijek zanimalo. Znate ovaj vic sa Balkanom, kako gdje su granice Balkana? Za Srbe Kosovo. Kosovo primitivni islamisti. Za Hrvate Srbija, pravoslavci vi ste pravi katolici. Za Slovence mi Slovenci smo srednja Evropa vi više niste. Za Austrijance Slovenija, Sloveni primitivni. Za Nijemce Austrija, Austrija već
proglašava za kralja? Ja mislim da zaista ovdje ulazimo u neku fazu kako da kažem, ne bih kazao dekadencije, primitivizacije i tako dalje. Ali znate što, ali vi to bolje znate nego nego mi ovdje. Međutim upravo taj zapadni svijet će za Balkan, ako je i Slovenija na Balkanu a i o tome možemo pričati. Pa ja s ovim nemam problema. To je moj stari štos znate to je meni uvijek zanimalo. Znate ovaj vic sa Balkanom, kako gdje su granice Balkana? Za Srbe Kosovo. Kosovo primitivni islamisti. Za Hrvate Srbija, pravoslavci vi ste pravi katolici. Za Slovence mi Slovenci smo srednja Evropa vi više niste. Za Austrijance Slovenija, Sloveni primitivni. Za Nijemce Austrija, Austrija već
unknown
sumnjiva. Sad idemo dalje. Za Francuze Nijemci, ima nešto
sumnjiva. Sad idemo dalje. Za Francuze Nijemci, ima nešto
Slavoj Žižek
barbarsko u Njemačkoj. I naravno za Engleze cijela kontinentalna
barbarsko u Njemačkoj. I naravno za Engleze cijela kontinentalna
unknown
Evropa. Tako da Balkan je uvijek nešto. E pa to sam htio pitati, vi pretpostavljam s obzirom da živite vani ovaj imate bolju tu percepciju Balkana i naroda na ovim prostorima za prosječnog Engleza ili možda griješim pa me ispravite ili Francuza. Uvijek će odmah uvhati ruku na taj Balkan i uvijek će nekako favorizirati recimo Čehe, Čehe pardon i govoriće da oni su oni su se sa Slovacima mirno razveli. To je nešto veoma zanimljivo ovdje opet mene ja se tako mrzim jer sad ću ispasti kao da ovdje iz nekog konformizma dajem pro-hrvatske
Evropa. Tako da Balkan je uvijek nešto. E pa to sam htio pitati, vi pretpostavljam s obzirom da živite vani ovaj imate bolju tu percepciju Balkana i naroda na ovim prostorima za prosječnog Engleza ili možda griješim pa me ispravite ili Francuza. Uvijek će odmah uvhati ruku na taj Balkan i uvijek će nekako favorizirati recimo Čehe, Čehe pardon i govoriće da oni su oni su se sa Slovacima mirno razveli. To je nešto veoma zanimljivo ovdje opet mene ja se tako mrzim jer sad ću ispasti kao da ovdje iz nekog konformizma dajem pro-hrvatske
Slavoj Žižek
izjave, ne? Ali čitao sam jedan protest u kojem je bio momenat istine kako vi Hrvati i djelimično mi Slovenci ali više vi okej Hrvati građani Hrvatske imali ste ovu nesreću da nekako u tom međunarodnom imaginariju bili ste poslije raspada Jugoslavije identificirani kao oni pro-ustaši protofašisti loši i tako dalje kad ste vi ili mi nešto uradili uvijek se video neki njemački komplot nešto profašističko a Česi su apriori nekako bili kao dobri, ne? A to to je veoma lijepo pitanje, to nije samo pitanje klišea. Problem je u nečemu drugom, problem je što klišej na neki način i određuje šta ti zaista jesi u kome smislu. Na primjer svaki Jevrejin će vam kazati: ne možeš jednostavno se braniti pa kazati o to je antisemitski klišej a mi smo drukčiji. Pa mi smo mi ja nisam Jevrejin ali ako bih bio ja kao Jevrejin ipak živim u društvu gdje je antisemitizam činjenica i moj vlastiti identitet treba da definišem kao reakciju na taj antisemitizam. U tom smislu u tom smislu ja mislim da mogu samo da ponovim riječi mog dobrog prijatelja, prijatelja što znači Parteigenosse partijski kolega lakanovski slovenski Mladen Dolar koji je, a to je baš čini mi se u zagrebačkom Globusu prije nekih godina već objavio jedan članak gdje je tvrdio da je parafrazirajući Lacana koji to pokazao povodom nesvjesnog za neke druge načine da je Balkan strukturiran kao evropsko nesvjesno. Nesvjesno Evrope je Balkan. Znači sve ono potlačeno isključeno Evropa projektira da projektira u Balkan. Balkan je uvijek bio mjesto fantazija Evrope. Kako Žižek svoje misli koje su ovako da kažem idu u svim smjerovima... Ali da mogu vam samo nešto da ponovim ovdje što bih naglasio. Ali iza zato ja mislim ne trebamo ni mistificirati Balkan. Meni je čak ogavnije od tog direktnog antibalkanskog rasizma a vi Balkan primitivni silovanja etnički ona lažna glorifikacija Balkana. Je l' Kusturica taj koji glorificira? Nažalost ja imam ovdje probleme sa Kusturicom. Da tako kažem malo staljinski, mene ne zanima šta je Kusturica subjektivno, objektivno njegovi filmovi tako djeluju kao mi živimo u nekom aseptičkom društvu Viagra ništa ne ide, Balkan mogu biti silovanja al' to su još prave strasti autentičan život i tako dalje. Tako da u tome... Znate li da nas i na zapadu tako doživljavaju možda dijelom zbog Kusturičinih filmova? Ja recimo baš imam slučaj kad sam sa dvije kolegice iz Danske govorio prije jedno sedam osam godina baš o ovim prostorima, one su one su rekle pa kod nas je enormno dosadno biti novinar, najveća afera je neka pedofilska afera, vi se barem ubijate. Ja onako malo sam gledao u čudo, međutim kao ubijanje to je nešto... Ali da budem malo ciničan, ja osobno i profitiram od toga. Jer ja kad imam predavanja kad držim kurseve u Americi ja naravno kršim sva politički korektna pravila. I već više puta su mi kazali: ako bi ti bio američki profesor, Amerikanac, ti bi izgubio
izjave, ne? Ali čitao sam jedan protest u kojem je bio momenat istine kako vi Hrvati i djelimično mi Slovenci ali više vi okej Hrvati građani Hrvatske imali ste ovu nesreću da nekako u tom međunarodnom imaginariju bili ste poslije raspada Jugoslavije identificirani kao oni pro-ustaši protofašisti loši i tako dalje kad ste vi ili mi nešto uradili uvijek se video neki njemački komplot nešto profašističko a Česi su apriori nekako bili kao dobri, ne? A to to je veoma lijepo pitanje, to nije samo pitanje klišea. Problem je u nečemu drugom, problem je što klišej na neki način i određuje šta ti zaista jesi u kome smislu. Na primjer svaki Jevrejin će vam kazati: ne možeš jednostavno se braniti pa kazati o to je antisemitski klišej a mi smo drukčiji. Pa mi smo mi ja nisam Jevrejin ali ako bih bio ja kao Jevrejin ipak živim u društvu gdje je antisemitizam činjenica i moj vlastiti identitet treba da definišem kao reakciju na taj antisemitizam. U tom smislu u tom smislu ja mislim da mogu samo da ponovim riječi mog dobrog prijatelja, prijatelja što znači Parteigenosse partijski kolega lakanovski slovenski Mladen Dolar koji je, a to je baš čini mi se u zagrebačkom Globusu prije nekih godina već objavio jedan članak gdje je tvrdio da je parafrazirajući Lacana koji to pokazao povodom nesvjesnog za neke druge načine da je Balkan strukturiran kao evropsko nesvjesno. Nesvjesno Evrope je Balkan. Znači sve ono potlačeno isključeno Evropa projektira da projektira u Balkan. Balkan je uvijek bio mjesto fantazija Evrope. Kako Žižek svoje misli koje su ovako da kažem idu u svim smjerovima... Ali da mogu vam samo nešto da ponovim ovdje što bih naglasio. Ali iza zato ja mislim ne trebamo ni mistificirati Balkan. Meni je čak ogavnije od tog direktnog antibalkanskog rasizma a vi Balkan primitivni silovanja etnički ona lažna glorifikacija Balkana. Je l' Kusturica taj koji glorificira? Nažalost ja imam ovdje probleme sa Kusturicom. Da tako kažem malo staljinski, mene ne zanima šta je Kusturica subjektivno, objektivno njegovi filmovi tako djeluju kao mi živimo u nekom aseptičkom društvu Viagra ništa ne ide, Balkan mogu biti silovanja al' to su još prave strasti autentičan život i tako dalje. Tako da u tome... Znate li da nas i na zapadu tako doživljavaju možda dijelom zbog Kusturičinih filmova? Ja recimo baš imam slučaj kad sam sa dvije kolegice iz Danske govorio prije jedno sedam osam godina baš o ovim prostorima, one su one su rekle pa kod nas je enormno dosadno biti novinar, najveća afera je neka pedofilska afera, vi se barem ubijate. Ja onako malo sam gledao u čudo, međutim kao ubijanje to je nešto... Ali da budem malo ciničan, ja osobno i profitiram od toga. Jer ja kad imam predavanja kad držim kurseve u Americi ja naravno kršim sva politički korektna pravila. I već više puta su mi kazali: ako bi ti bio američki profesor, Amerikanac, ti bi izgubio
unknown
posao. Ali mi kažemo pa Balkan znate on dolazi tamo... E pa to to je ona priča o kojoj ste govorili u
posao. Ali mi kažemo pa Balkan znate on dolazi tamo... E pa to to je ona priča o kojoj ste govorili u
Slavoj Žižek
prilogu da vas na neki način i doživljavaju rekli ste kao budalu, je l' tako? Ovaj da vi čak i svjesno pristajete na to da biste mogli možda izreći... Da bih mogao izreći, ali ipak ne suviše ja sam ipak shvatio da kako da kažem to je megalomanska komparacija ne mislim da sam ja na istom, ali to je bio način, izvinjavam se za megalomaniju, ne postanem svjesno-nesvjesno-megaloman, to je bio problem sa Nietzscheom. Način da se Nietzschea prihvatilo je da se kazalo sve one ekstremne na-čovjeka to ne treba uzeti ozbiljno, to je provokacija, funkcija da nas malo uzdrma i tako
prilogu da vas na neki način i doživljavaju rekli ste kao budalu, je l' tako? Ovaj da vi čak i svjesno pristajete na to da biste mogli možda izreći... Da bih mogao izreći, ali ipak ne suviše ja sam ipak shvatio da kako da kažem to je megalomanska komparacija ne mislim da sam ja na istom, ali to je bio način, izvinjavam se za megalomaniju, ne postanem svjesno-nesvjesno-megaloman, to je bio problem sa Nietzscheom. Način da se Nietzschea prihvatilo je da se kazalo sve one ekstremne na-čovjeka to ne treba uzeti ozbiljno, to je provokacija, funkcija da nas malo uzdrma i tako
unknown
dalje. I to je ja mislim najopasnije. Tako da ja mislim ja mnogo više volim one koji me direktno napadaju od onih koji kažu znate, Žižek je briljantan ali to su provokacije ne smijete uzeti ozbiljno. Da, da, da. Znači volite više taj direktan pristup. Šta sam htio pitati: kako te svoje misli koje vidimo kakve jesu, brzo mislite puno govorite, kako to jednostavno stavljate
dalje. I to je ja mislim najopasnije. Tako da ja mislim ja mnogo više volim one koji me direktno napadaju od onih koji kažu znate, Žižek je briljantan ali to su provokacije ne smijete uzeti ozbiljno. Da, da, da. Znači volite više taj direktan pristup. Šta sam htio pitati: kako te svoje misli koje vidimo kakve jesu, brzo mislite puno govorite, kako to jednostavno stavljate
Slavoj Žižek
u prste, kako pišete? A pišete puno. Kako to izgleda u stvari? Sa jednim prstom. Sa jednim prstom pišem doslovno. Jer kad sam bio dijete naučio sam prvo pisat' sa jednim prstom, onda sam imao nekih tri četiri herojska pokušaja da naučim sa deset prstova i uvijek... Dobro, to je više-manje vještina, al' mene zanima to kako to prelazi iz glave u ruke, kako dolazi na papir? To izgleda mi u vašem slučaju dosta teško. Je l' je? Apsolutno, to je moja najveća trauma tako da ja prakticiram neke vrste samo-prevaru, zaslepljenje. Ja prvo u kompjuter nabacam ideje pa ih razrađujem, ali uvijek si kažem sad još ne pišem, to su samo ideje. I onda odjednom ja odlučujem sve je već napisano, samo sad komponiram i tako dalje. Nikad nije momenat, to je za mene sasvim nezamislivo, sjesti i kazati sad ja pišem. Nešto je prije pisanja, nešto je kad je sve već napisano, nikad nije sam momenat. Dobro, onaj koji kaže za Žižeka da je provokator reći će i zbog recimo jedne činjenice da ste znali u svojoj karijeri pisati recenzije filmova koje niste nikada gledali. O kojem se filmu radi? Kako se to dogodilo i zašto? Kako to otprilike izgleda: napisati nešto o filmu koji nisam nikada gledala? Pa ovdje sam ja da malo ironično kažem hegelijanac, hegelijanac u smislu mnogo puta mi se desi da čitam o nekom filmu nešto mi o nekom filmu nešto kažu i onda i onda mi dođe neka ideja. I onda se ja plašim gledat' taj film šta će mi taj film pomutit' ideju ne, ja više volim ideju, ne? Ali kako da kažem okej moja odbrana bi bila ovdje veoma paradoksalna. Čitao sam sad u Francuskoj su mi dali neke
u prste, kako pišete? A pišete puno. Kako to izgleda u stvari? Sa jednim prstom. Sa jednim prstom pišem doslovno. Jer kad sam bio dijete naučio sam prvo pisat' sa jednim prstom, onda sam imao nekih tri četiri herojska pokušaja da naučim sa deset prstova i uvijek... Dobro, to je više-manje vještina, al' mene zanima to kako to prelazi iz glave u ruke, kako dolazi na papir? To izgleda mi u vašem slučaju dosta teško. Je l' je? Apsolutno, to je moja najveća trauma tako da ja prakticiram neke vrste samo-prevaru, zaslepljenje. Ja prvo u kompjuter nabacam ideje pa ih razrađujem, ali uvijek si kažem sad još ne pišem, to su samo ideje. I onda odjednom ja odlučujem sve je već napisano, samo sad komponiram i tako dalje. Nikad nije momenat, to je za mene sasvim nezamislivo, sjesti i kazati sad ja pišem. Nešto je prije pisanja, nešto je kad je sve već napisano, nikad nije sam momenat. Dobro, onaj koji kaže za Žižeka da je provokator reći će i zbog recimo jedne činjenice da ste znali u svojoj karijeri pisati recenzije filmova koje niste nikada gledali. O kojem se filmu radi? Kako se to dogodilo i zašto? Kako to otprilike izgleda: napisati nešto o filmu koji nisam nikada gledala? Pa ovdje sam ja da malo ironično kažem hegelijanac, hegelijanac u smislu mnogo puta mi se desi da čitam o nekom filmu nešto mi o nekom filmu nešto kažu i onda i onda mi dođe neka ideja. I onda se ja plašim gledat' taj film šta će mi taj film pomutit' ideju ne, ja više volim ideju, ne? Ali kako da kažem okej moja odbrana bi bila ovdje veoma paradoksalna. Čitao sam sad u Francuskoj su mi dali neke
unknown
ozbiljne studije koje dokazuju znate da je nevjerojatan broj ljudi ova knjiga to
ozbiljne studije koje dokazuju znate da je nevjerojatan broj ljudi ova knjiga to
Slavoj Žižek
dokumentira, na primjer za znate da za Heideggera on zapravo je prilično jasno da barem do kraja četrdesetih godina nije pročitao ni jedne cijele knjige Hegela i tako dalje. Znači moja prva odbrana bi bila to svi rade mnogo više nego što to mislite. A moja druga bi bila to je veoma
dokumentira, na primjer za znate da za Heideggera on zapravo je prilično jasno da barem do kraja četrdesetih godina nije pročitao ni jedne cijele knjige Hegela i tako dalje. Znači moja prva odbrana bi bila to svi rade mnogo više nego što to mislite. A moja druga bi bila to je veoma
unknown
paradoksalna
paradoksalna
Slavoj Žižek
teza teza da nevjerojatno je kako ponekad ako imate ja vjerujem u parcijalni pogled ja ne vjerujem da je istina cijela. Je l' to ona Protagorina da je objektivna spoznaja nemoguća, dakle da je to subjektivni idealizam? Četiri godine
teza teza da nevjerojatno je kako ponekad ako imate ja vjerujem u parcijalni pogled ja ne vjerujem da je istina cijela. Je l' to ona Protagorina da je objektivna spoznaja nemoguća, dakle da je to subjektivni idealizam? Četiri godine
unknown
gulaga za subjektivizam, okej. Hoću vam kazat' nešto drugo, bit će veoma kratka priča nemojte se plašit'. U Marcel Proust, onaj u Swannovom svijetu jedna divna priča kako je on prvi put govorio telefonom sa svojom starom majkom. I kad je čuo njen glas ne kao dio osobe već u
gulaga za subjektivizam, okej. Hoću vam kazat' nešto drugo, bit će veoma kratka priča nemojte se plašit'. U Marcel Proust, onaj u Swannovom svijetu jedna divna priča kako je on prvi put govorio telefonom sa svojom starom majkom. I kad je čuo njen glas ne kao dio osobe već u
Slavoj Žižek
telefonu, odjednom je osjetio da to nije više ona stara majka lijepo očariljivo biće već neka ogavna stara baba zadircljiva i tako dalje. I onda kad ju je susreo uživo na toj bazi odjednom je zapazio pa zapravo ona i jeste to. Nije više ona
telefonu, odjednom je osjetio da to nije više ona stara majka lijepo očariljivo biće već neka ogavna stara baba zadircljiva i tako dalje. I onda kad ju je susreo uživo na toj bazi odjednom je zapazio pa zapravo ona i jeste to. Nije više ona
unknown
očariljiva bajka. Znači šta je ovdje paradoks? Cjelovita podoba je bila mistifikacija. Jedini način da razbiješ to je da gledaš cjelovitu podobu
očariljiva bajka. Znači šta je ovdje paradoks? Cjelovita podoba je bila mistifikacija. Jedini način da razbiješ to je da gledaš cjelovitu podobu
Slavoj Žižek
kroz ovu parcijalnu prizmu glasa. Isto ja vjerujem da ponekad neko parcijalno čitanje neko parcijalna može donijeti više nego cjelovita... Ali ne može to biti pravilo. Vi ste u stvari sineast, volite filmove i gledate ih. Ovo se dogodilo. Da, ali ja nemam bar da li sa druge strane je istina što ja nemam nikakvih predrasuda. Ja volim dobre komercijalne filmove, ja volim dobre ozbiljne filmove, čak
kroz ovu parcijalnu prizmu glasa. Isto ja vjerujem da ponekad neko parcijalno čitanje neko parcijalna može donijeti više nego cjelovita... Ali ne može to biti pravilo. Vi ste u stvari sineast, volite filmove i gledate ih. Ovo se dogodilo. Da, ali ja nemam bar da li sa druge strane je istina što ja nemam nikakvih predrasuda. Ja volim dobre komercijalne filmove, ja volim dobre ozbiljne filmove, čak
unknown
filmove gdje me je stid jer teorijski oni se mi ne bi smjeli sviđati. Na primjer, na primjer. Ja treba da priznam ja volim Tarkovskog. Iako kao obskurantista i tako dalje
filmove gdje me je stid jer teorijski oni se mi ne bi smjeli sviđati. Na primjer, na primjer. Ja treba da priznam ja volim Tarkovskog. Iako kao obskurantista i tako dalje
Slavoj Žižek
religiozni ja ne bih smio da ga volim. Kako se osjećate kad vas vi ste sad da tako kažem postali i mondeni filozof pa vas kao takvoga i pozivaju
religiozni ja ne bih smio da ga volim. Kako se osjećate kad vas vi ste sad da tako kažem postali i mondeni filozof pa vas kao takvoga i pozivaju
unknown
ako se ne varam na na premijere svojih filmova,
ako se ne varam na na premijere svojih filmova,
Slavoj Žižek
pa recimo pričali ste mi da ste bili na na mislim da ste bili na premijeri grama i Inarritua? Ne, ne, ne Inarritua, Inarritu je bio tamo jer oni su sada banda ona trojica Meksikanaca: Inarritu, Guillermo del Toro i Alfonso Cuarón. Cuarón me pozvao, onaj Children of Men ova negativna utopija. Kako se snalazite u tim situacijama kad vas doživljavaju izrazito to... Ne,
pa recimo pričali ste mi da ste bili na na mislim da ste bili na premijeri grama i Inarritua? Ne, ne, ne Inarritua, Inarritu je bio tamo jer oni su sada banda ona trojica Meksikanaca: Inarritu, Guillermo del Toro i Alfonso Cuarón. Cuarón me pozvao, onaj Children of Men ova negativna utopija. Kako se snalazite u tim situacijama kad vas doživljavaju izrazito to... Ne,
unknown
ja ovdje u onom smislu što sam prepričao tamo igram ne budalu, nego ja nemam nikakvih problema. Mene mene mene ne brinu drugi ljudi, ja postojim samo u svome svijetu, ali je bilo veoma
ja ovdje u onom smislu što sam prepričao tamo igram ne budalu, nego ja nemam nikakvih problema. Mene mene mene ne brinu drugi ljudi, ja postojim samo u svome svijetu, ali je bilo veoma
unknown
komično jer je bio kao neki veoma lijepi ali stupidan komunikacijski nesporazum. Ja
komično jer je bio kao neki veoma lijepi ali stupidan komunikacijski nesporazum. Ja
Slavoj Žižek
sam htio sa njima u ovoj naivnoj fascinaciji u to su režiseri oni znaju filmske zvijezde. Ja sam htio sa njima ja kao filozof sam htio sa njima govoriti o ovim pitao sam Inarritua pa gram tamo ima ona ona je lijepa ja je volim Naomi Watts kakva je ona uistinu i tako dalje. Kad ste razgovarali sa Inarrituom o gramu, jeste li doznali ovaj na kraju je li del Toro bio sa Naomi Watts? Pa kao što se to kaže u ovim terminima detektivskih romana i detektivskog rada circumstantial evidence, ne direktno je da da. Znači da, odgovor je da. Marksist voli empiriju pa voli tako odgovarati. Što kažete onima koji primjećuju da se vi dakle kao filozof to je oni koji traže
sam htio sa njima u ovoj naivnoj fascinaciji u to su režiseri oni znaju filmske zvijezde. Ja sam htio sa njima ja kao filozof sam htio sa njima govoriti o ovim pitao sam Inarritua pa gram tamo ima ona ona je lijepa ja je volim Naomi Watts kakva je ona uistinu i tako dalje. Kad ste razgovarali sa Inarrituom o gramu, jeste li doznali ovaj na kraju je li del Toro bio sa Naomi Watts? Pa kao što se to kaže u ovim terminima detektivskih romana i detektivskog rada circumstantial evidence, ne direktno je da da. Znači da, odgovor je da. Marksist voli empiriju pa voli tako odgovarati. Što kažete onima koji primjećuju da se vi dakle kao filozof to je oni koji traže
unknown
onu dlaku u jajetu koji kažu pa on je filozof koji se bavi svim, pa evo i u prilogu smo vidjeli da će govoriti i o Tom i Jerry-ju i o Naomi Watts, a hoće govoriti i o
onu dlaku u jajetu koji kažu pa on je filozof koji se bavi svim, pa evo i u prilogu smo vidjeli da će govoriti i o Tom i Jerry-ju i o Naomi Watts, a hoće govoriti i o
Slavoj Žižek
Heideggeru i o Protagori. Što takvima kažete? Je l' ima trivijalnih tema ili kako? Ako je jedna lekcija sad ne kažem da svi koji pričaju o svemu i svačemu jesu automatski filozofi. Ali to što kažem je ipak da ima i filozofa koji pričaju o svemu i svačemu i na primjer Hegel. Znate da je to bio jedan od velikih prigovora Hegelovoj fenomenologiji duha kad je prvi put objavljena da je to neko kaotično djelo gdje Hegel priča o svemu. Skače od frenologije do Antigone do Francuske revolucije do šta ja znam svega. Znači znači ja pričam o svemu i svačemu ali ipak to ja ipak da je mislim iza toga ipak pokušaj da se kako da kažem kroz sve to izolira
Heideggeru i o Protagori. Što takvima kažete? Je l' ima trivijalnih tema ili kako? Ako je jedna lekcija sad ne kažem da svi koji pričaju o svemu i svačemu jesu automatski filozofi. Ali to što kažem je ipak da ima i filozofa koji pričaju o svemu i svačemu i na primjer Hegel. Znate da je to bio jedan od velikih prigovora Hegelovoj fenomenologiji duha kad je prvi put objavljena da je to neko kaotično djelo gdje Hegel priča o svemu. Skače od frenologije do Antigone do Francuske revolucije do šta ja znam svega. Znači znači ja pričam o svemu i svačemu ali ipak to ja ipak da je mislim iza toga ipak pokušaj da se kako da kažem kroz sve to izolira
unknown
neka osnovna da kažemo
neka osnovna da kažemo
Slavoj Žižek
osnovna struktura, ono što želim reći. Gospodine Žižek ovdje uvodno u emisiju sam rekao da
osnovna struktura, ono što želim reći. Gospodine Žižek ovdje uvodno u emisiju sam rekao da
unknown
i ne ljubite baš previše Tita. Zašto? O čemu se radi? Ovdje smo
i ne ljubite baš previše Tita. Zašto? O čemu se radi? Ovdje smo
Slavoj Žižek
na neki način čak i sa sentimentalnog aspekta razgovarali o socijalizmu, međutim zašto o Titu ne? Pa upravo zato jer me to što je meni uvijek smetalo kod jugoslovenskog socijalizma samoupravnog, iako i priznajem neke marginalne dobrobiti:
na neki način čak i sa sentimentalnog aspekta razgovarali o socijalizmu, međutim zašto o Titu ne? Pa upravo zato jer me to što je meni uvijek smetalo kod jugoslovenskog socijalizma samoupravnog, iako i priznajem neke marginalne dobrobiti:
unknown
putovanje na zapad, relativna sloboda, dostupa do knjiga i tako dalje, je ovaj narcizam razlike. Kao oni tamo su real-socijalisti kod nas nešto sasvim drugo. Je l' bilo sasvim drugo
putovanje na zapad, relativna sloboda, dostupa do knjiga i tako dalje, je ovaj narcizam razlike. Kao oni tamo su real-socijalisti kod nas nešto sasvim drugo. Je l' bilo sasvim drugo
Slavoj Žižek
ili je to u principu... Sad ću kazat' sad ću kazat' nešto ozbiljno i strašno. U koliko je bilo nešto drugo, za to smo platili cijenu u ratu početkom devedesetih
ili je to u principu... Sad ću kazat' sad ću kazat' nešto ozbiljno i strašno. U koliko je bilo nešto drugo, za to smo platili cijenu u ratu početkom devedesetih
unknown
godina. Ja mislim da se u nekom paradoksalno da je upravo specifični način legitimacije samoupravnog socijalizma
godina. Ja mislim da se u nekom paradoksalno da je upravo specifični način legitimacije samoupravnog socijalizma
Slavoj Žižek
stvorio uslove za rat. Sada kada onda usporedite recimo jednu Mađarsku koja je godina imala taj tvrdi socijalizam i jednu... Ma pa nije bio tvrd, Mađarska je bila relativno liberalna, relativno relativno. Dobro, ali imali su i '56. imali su krvavu pobunu na koju se oni ovaj pozivaju. Pa dobro, može se reći na primjeru Njemačke, tako je. Istočna Njemačka, Čehoslovačka... Sad kad usporedimo taj primjer godina tvrdog socijalizma u Njemačkoj,
stvorio uslove za rat. Sada kada onda usporedite recimo jednu Mađarsku koja je godina imala taj tvrdi socijalizam i jednu... Ma pa nije bio tvrd, Mađarska je bila relativno liberalna, relativno relativno. Dobro, ali imali su i '56. imali su krvavu pobunu na koju se oni ovaj pozivaju. Pa dobro, može se reći na primjeru Njemačke, tako je. Istočna Njemačka, Čehoslovačka... Sad kad usporedimo taj primjer godina tvrdog socijalizma u Njemačkoj,
unknown
Jugoslaviju mekani socijalizam hajmo ga tako nazvati i katastrofu nakon svega toga.
Jugoslaviju mekani socijalizam hajmo ga tako nazvati i katastrofu nakon svega toga.
Slavoj Žižek
Kada se sve zbroji i oduzme, niste matematičar, ali što bi vam bilo ipak manja šteta? Dobro, da vam kažem tako. Sa oportunističkog privatnog stajališta naravno ja bih
Kada se sve zbroji i oduzme, niste matematičar, ali što bi vam bilo ipak manja šteta? Dobro, da vam kažem tako. Sa oportunističkog privatnog stajališta naravno ja bih
unknown
kazao Jugoslavija, jednostavno više slobode i tako dalje, ne? Ali ipak na neki način ja mislim odnosi su bili čistiji u Istočnoj Njemačkoj. Znači ljudi su ipak znali vlast je tamo. Na primjer meni su poljski prijatelji kazali, to je mene uvijek fasciniralo. Bila je cenzura ali je postojala kao kuća. Ti si imao rukopis, nisi znao,
kazao Jugoslavija, jednostavno više slobode i tako dalje, ne? Ali ipak na neki način ja mislim odnosi su bili čistiji u Istočnoj Njemačkoj. Znači ljudi su ipak znali vlast je tamo. Na primjer meni su poljski prijatelji kazali, to je mene uvijek fasciniralo. Bila je cenzura ali je postojala kao kuća. Ti si imao rukopis, nisi znao,
Slavoj Žižek
išao si tamo, dogovarao si se to ide, to ne ide i sve je bilo čisto. Kod nas je bilo veoma teško. Ja se sjećam čak u početku osamdesetih godina kad sam bio vodio redakciju časopisa Problemi. Nismo znali, neko nas pozvao na razgovor i kažemo okej pa kažite nama. Onda onda su počeli: E, nećemo mi tako, mi smo u samoupravnom društvu, vi sami sebi postavljate granice svoje slobode i tako dalje. Tako da to to je mene smetalo. To je bila vlast koja je,
išao si tamo, dogovarao si se to ide, to ne ide i sve je bilo čisto. Kod nas je bilo veoma teško. Ja se sjećam čak u početku osamdesetih godina kad sam bio vodio redakciju časopisa Problemi. Nismo znali, neko nas pozvao na razgovor i kažemo okej pa kažite nama. Onda onda su počeli: E, nećemo mi tako, mi smo u samoupravnom društvu, vi sami sebi postavljate granice svoje slobode i tako dalje. Tako da to to je mene smetalo. To je bila vlast koja je,
unknown
da kažemo, otvoreno ipak u posljednjoj instanci bila prava totalna štogod hoće vlast, ali koja se nije htjela da se priznaje kao takva. Biste li
da kažemo, otvoreno ipak u posljednjoj instanci bila prava totalna štogod hoće vlast, ali koja se nije htjela da se priznaje kao takva. Biste li
Slavoj Žižek
voljeli ostati vječno mlad? Ne, to je grozno. Ja bih volio da budem vječno star. To što sam sada, to su ja mislim najbolje godine. Ovo su najbolje godine. Ja, znate zašto? Jer s jedne strane još uvijek mogu bit' aktivan. Sa druge strane mogu legitimno kazat' malo sam umoran, nema više onog apsolutnog pritiska, ne? Pritiska, a sa treće strane nema izgovora. Do pre nekih godina mogao sam kazat' sam si reći u sad sam još mlad, mogu da pravim budalaštine
voljeli ostati vječno mlad? Ne, to je grozno. Ja bih volio da budem vječno star. To što sam sada, to su ja mislim najbolje godine. Ovo su najbolje godine. Ja, znate zašto? Jer s jedne strane još uvijek mogu bit' aktivan. Sa druge strane mogu legitimno kazat' malo sam umoran, nema više onog apsolutnog pritiska, ne? Pritiska, a sa treće strane nema izgovora. Do pre nekih godina mogao sam kazat' sam si reći u sad sam još mlad, mogu da pravim budalaštine
unknown
i onda ću radit' nešto veliko. A sad ako ne sada onda nikada.
i onda ću radit' nešto veliko. A sad ako ne sada onda nikada.
Slavoj Žižek
Međutim kažete da se bojite senilnosti. Da da se jedino toga
Međutim kažete da se bojite senilnosti. Da da se jedino toga
unknown
plašite danas da ne postanete senilan. To sam
plašite danas da ne postanete senilan. To sam
Slavoj Žižek
negdje pročitao.
negdje pročitao.
unknown
Zašto vas to plaši? Ne toliko zbog toga da bih bio budala u očima drugog već možda od nekog urođenog staljinizma: nemaš kontrole, onda neprijatelj svuda vreba.
Zašto vas to plaši? Ne toliko zbog toga da bih bio budala u očima drugog već možda od nekog urođenog staljinizma: nemaš kontrole, onda neprijatelj svuda vreba.
Slavoj Žižek
Neprijatelj nikat ne spava. Ja se uvijek svako veče imam traumu, bojim da padnem u san kad se uspavam, ja ne pijem alkohol jer gubim kontrolu. Neprijatelj vreba, da. Jedan film Saše Petrovića mislim da se zove Biće skoro propast sveta. A to je lijepo, to je vagnerijanski naslov uvijek za Vagnera. E a refren u tom filmu koji Romi pjevaju i kažu Biće skoro propast sveta, nek propadne nije šteta. Šta kaže Žižek, hoće li biti skoro propast svijeta i ako propadne je l' ga šteta? Pa okej, sad bi bilo dosadno da idemo u to šta je svijet, da li
Neprijatelj nikat ne spava. Ja se uvijek svako veče imam traumu, bojim da padnem u san kad se uspavam, ja ne pijem alkohol jer gubim kontrolu. Neprijatelj vreba, da. Jedan film Saše Petrovića mislim da se zove Biće skoro propast sveta. A to je lijepo, to je vagnerijanski naslov uvijek za Vagnera. E a refren u tom filmu koji Romi pjevaju i kažu Biće skoro propast sveta, nek propadne nije šteta. Šta kaže Žižek, hoće li biti skoro propast svijeta i ako propadne je l' ga šteta? Pa okej, sad bi bilo dosadno da idemo u to šta je svijet, da li
unknown
mislite jednostavno
mislite jednostavno
Slavoj Žižek
univerzum ili svijet kao naš svijet. Pa dobro, pa možemo ga i
univerzum ili svijet kao naš svijet. Pa dobro, pa možemo ga i
unknown
doživjeti
doživjeti
Slavoj Žižek
kao ovaj. Ja mislim da svijet već propada na neki način. Ne u tom ekološkom ili ontološkom smislu već da vam odgovorim neočekivano. Francuski filozof moj prijatelj Alain Badiou tvrdi da je kapitalizam prva civilizacija svjetska bez svijeta. Što znači, za kapitalizam se ne može kazati da je to jedna civilizacija kao što je protestantizam, katolicizam, budizam, da se kaže staljinizam. Za kapitalizam. Kapitalizam je neka neutralna mašina s one strane svijeta, sad ja svijet razumijem u više nekom hajdegerijanskom smislu kao horizont razumijevanja, neki osnovni način kako razumijemo stvarnost. Znači mi već živimo ja mislim u jednom univerzumu koji više nije svijet u tom smislu svijet kao jedan ceo horizont razumijevanja gdje znamo kakve stvari stoje, gdje imamo jednu kognitivnu orijentaciju. Dobro,
kao ovaj. Ja mislim da svijet već propada na neki način. Ne u tom ekološkom ili ontološkom smislu već da vam odgovorim neočekivano. Francuski filozof moj prijatelj Alain Badiou tvrdi da je kapitalizam prva civilizacija svjetska bez svijeta. Što znači, za kapitalizam se ne može kazati da je to jedna civilizacija kao što je protestantizam, katolicizam, budizam, da se kaže staljinizam. Za kapitalizam. Kapitalizam je neka neutralna mašina s one strane svijeta, sad ja svijet razumijem u više nekom hajdegerijanskom smislu kao horizont razumijevanja, neki osnovni način kako razumijemo stvarnost. Znači mi već živimo ja mislim u jednom univerzumu koji više nije svijet u tom smislu svijet kao jedan ceo horizont razumijevanja gdje znamo kakve stvari stoje, gdje imamo jednu kognitivnu orijentaciju. Dobro,
unknown
ali kao kao vječni optimist, tako ste sebe nazivale nekoliko puta, jer vjerujete da i ta propast pa kako hoćete nazovite ga svijetom ili ili nekim horizontom koji objedinjuje nešto, može li iznjedriti nešto dobro ili nešto
ali kao kao vječni optimist, tako ste sebe nazivale nekoliko puta, jer vjerujete da i ta propast pa kako hoćete nazovite ga svijetom ili ili nekim horizontom koji objedinjuje nešto, može li iznjedriti nešto dobro ili nešto
Slavoj Žižek
loše? Naravno, apsolutno. Ovdje ovdje da vam citiram jednog znam sve užasne stvari koji je uradio a ipak ima lijepih stvari kod Mao Zedonga, ne? Jedna famozna on kaže: svuda je kaos, napadaju nas, sve propada, znači situacija je dobra. To je ipak i moja formula, kako da kažem.
loše? Naravno, apsolutno. Ovdje ovdje da vam citiram jednog znam sve užasne stvari koji je uradio a ipak ima lijepih stvari kod Mao Zedonga, ne? Jedna famozna on kaže: svuda je kaos, napadaju nas, sve propada, znači situacija je dobra. To je ipak i moja formula, kako da kažem.
unknown
Ništa, gospodine Žižek, hvala vam lijepa na razgovoru. Hvala vama. Poštovani gledatelji, bilo je to sve u ovih minuta, naravno pozdrav do sljedeće nedjelje.
Ništa, gospodine Žižek, hvala vam lijepa na razgovoru. Hvala vama. Poštovani gledatelji, bilo je to sve u ovih minuta, naravno pozdrav do sljedeće nedjelje.